Rumunjska u 70 dana brani €15 billion

Pregovori o sastavljanju rumunjske vlade istodobno su i utrka s financijskim rokom. Zemlja ima 38 neispunjenih ključnih etapa u nacionalnom planu oporavka financiranom iz fondova EU-a i riskira kazne veće od 15 mlrd. eura, objavili su rumunjski mediji pozivajući se na vladin brifing predstavljen 14. svibnja (Antena3, Digi24). Krajnji rok za provedbu reformi u okviru europskog Mehanizma za oporavak i otpornost, fonda nakon pandemije iz kojega se novac isplaćuje tek nakon ispunjenja dogovorenih obveza, jest 31. kolovoza 2026. (Adnkronos). Do tada je ostalo sedamdeset dana.

Odobrenje nije isplata

Adrian Veștea, kandidat PNL-a, stranke desnog centra, za premijera, predstavlja se kao političar koji taj posao može privesti kraju. Ta je poruka važna jer europski fond za oporavak ne funkcionira kao unaprijed odobreni ček. Prema Uredbi 2021/241, svaka isplata ide istim redom: Rumunjska podnosi službeni zahtjev, Europska komisija provjerava jesu li konkretne reforme zaista provedene i tek nakon toga novac može biti isplaćen.

Rumunjski dosadašnji učinak pokazuje gdje nastaje problem. Lakši dio posla odrađen je ranije: javna nabava, ugovori, uspostava institucijskih procedura. Teže reforme, poput preustroja mirovinskog sustava, pravila o plaćama u javnom sektoru i učinkovitije naplate poreza, ostavljene su za kraj. Upravo je u toj skupini većina od 38 preostalih obveza. Komisija je u svibnju dala preliminarno odobrenje za četvrti rumunjski zahtjev za isplatu, vrijedan 2,62 mlrd. eura (Adevărul). Sustav, dakle, radi kada su ključne etape ispunjene. Kada nisu, isplata staje.

Zastoj u pregovorima između PSD-a, socijaldemokrata i najveće stranke, PNL-a i AUR-a, nacionalističko-populističke stranke, zato nije samo pitanje raspodjele ministarstava. Tehnička vlada može održavati osnovne službe, ali nema parlamentarnu snagu potrebnu za donošenje zakona koje preostale obveze traže: novih pravila o mirovinama, plaćama u javnom sektoru i poreznoj upravi. Bez pune vlade i radne većine ti zakoni ostaju nenapisani, a rok se ne pomiče.

Dva roka, isti pritisak

Rok za fond oporavka nije jedini europski pritisak na Rumunjsku. U lipanjskom paketu Europskog semestra za 2026., godišnjoj gospodarskoj provjeri svake države članice, Europska komisija upozorila je na „prekomjerne makroekonomske neravnoteže” u Rumunjskoj i zatražila bržu fiskalnu konsolidaciju (European Commission). Rumunjska je već u postupku prekomjernog manjka, formalnom procesu EU-a za zemlje čiji proračunski manjak prelazi 3 posto BDP-a, što traži vladu sposobnu predložiti vjerodostojan plan prilagodbe (Council).

Riječ je o odvojenim mehanizmima EU-a, ali njihov se učinak zbraja. Ako ne ispuni obveze iz plana oporavka, Rumunjska gubi novac za ulaganja. Ako zanemari preporuke o manjku, ulazi u stroži fiskalni nadzor. Proljetna prognoza Komisije predviđa rast rumunjskog BDP-a od samo 0,1 posto u 2026. (Mediafax), što vladi koja odugovlači ostavlja gotovo nikakav proračunski prostor. Bugarska, Poljska i Italija imaju vlastite inačice tog pritiska prema reformiranim pravilima gospodarskog upravljanja EU-a, usvojenima 2024. (European Parliament), no rumunjski je slučaj oštriji jer se politička kriza i fiskalni rok sudaraju u istom trenutku.

O čemu se zapravo glasa

Bruxelles ne bira rumunjskog premijera. Nema potvrđenog ultimatuma Europske komisije ili Vijeća koji bi Veșteinu investituru vezao uz konkretnu isplatu. Ali pravila EU-a sada određuju vanjske granice svakog vjerodostojnog rumunjskog programa vlade: reforme potrebne za povlačenje preostalog novca iz fonda oporavka i fiskalne prilagodbe potrebne za ispunjenje ciljeva o proračunskom manjku.

Rumunjske stranke sada odlučuju hoće li kolovoški rok tretirati kao čvrsto ograničenje ili kao još jednu pregovaračku stavku. Komisija je i ranije pokazivala fleksibilnost, prihvaćajući blaže ciljeve kada su se izvorna mjerila pokazala nedostižnima. Uvjetovanost se može savijati. Ali za sedamdeset dana neispunjene ključne etape postaju izgubljen novac. Glasanje o vladi u Bukureštu, bez obzira na to kako ga zastupnici predstavljali, ujedno je glasanje o tome može li zemlja još naplatiti ono što joj je obećano.