Rumunjska ostala bez nuklearne struje

Jedina rumunjska nuklearna elektrana prestala je proizvoditi električnu energiju 13. kolovoza. Drugi blok elektrane Cernavodă, posljednji reaktor koji je još radio, isključen je toga jutra jer je razina Dunava pala ispod minimuma potrebnog za hlađenje reaktora (ABC News/AP, Digi24). Prvi blok bio je izvan pogona još od 28. srpnja, iz istog razloga. Ta su dva reaktora zajedno davala oko 1,4 GW stalne proizvodnje, dostupne danju i noću, odnosno približno petinu rumunjske električne energije (Agerpres, Reuters via Global Banking & Finance). Sada je taj izvor pao na nulu.

Razlog nije kvar, nego fizika sustava. Nuklearni reaktori stvaraju golemu toplinu kako bi proizvodili paru, a za siguran rad trebaju velike količine vode za hlađenje. Kad rijeka padne prenisko, operator više ne može jamčiti dovoljan dotok vode do rashladnog sustava. Reaktori nisu oštećeni, ali ne smiju raditi. Bukurešt je potrošio više od 2 milijuna eura na hitne radove u koritu rijeke, uključujući jaružanje i potapanje teglenica kako bi se tok usmjerio prema vodozahvatu elektrane (Al Jazeera, Firstpost). Ni to nije bilo dovoljno. Protok Dunava kod Baziașa do 17. kolovoza procjenjivao se na oko 1.400 kubičnih metara u sekundi, otprilike trećinu kolovoškog prosjeka (Agerpres).

Nakon zalaska sunca počinje pritisak

Najveći problem ne nastaje usred dana, nego navečer. Sunčane elektrane tijekom dana pokrivaju dio rumunjskog manjka, ali nakon zalaska sunca njihova proizvodnja nestaje, dok potrošnja kućanstava i klimatizacijskih uređaja ostaje visoka. Tada Rumunjska mora uvoziti. Ministarstvo energetike objavilo je da bi večernja potreba za uvozom mogla dosegnuti 2.300 MW, dok prekogranični prijenosni kapacitet iznosi oko 4.000 MW (Digi24). No kapacitet dalekovoda nije isto što i dostupna električna energija: on pokazuje koliko mreža može prenijeti, ne i imaju li susjedi u 21 sat višak koji žele prodati.

Naprezanje sustava vidjelo se i prije potpunog gašenja. Rumunjska je 5. kolovoza navečer imala potrošnju od 7.675 MW, dok je domaća proizvodnja dosezala 5.321 MW. Uvoz je pokrivao gotovo 31 posto potrošnje, a veleprodajne cijene za isporuku sljedećeg dana porasle su 48 posto, na oko 178 eura po megavatsatu (Brussels Signal). Ako se manjak produbi, rumunjski krizni plan omogućuje operatoru prijenosnog sustava Transelectrici da velikim industrijskim potrošačima smanji isporuku za 10 do 30 posto i privremeno obustavi izvoz (Balkan Green Energy News).

Ista rijeka, isti problem, zajednički račun

Mađarska nuklearna elektrana Paks nalazi se na istom Dunavu i pogodio ju je isti problem. Dana 7. kolovoza Paks je proizvodio oko 230 MW od ukupnih 2.000 MW kapaciteta (HVG, kormany.hu). Gotovo 1.770 MW stalne mađarske proizvodnje nestalo je u istom trenutku u kojem je Rumunjska izgubila vlastitu nuklearnu proizvodnju.

Trošak se brzo pojavio na tržištu. Mađarski dnevni neto račun za uvoz porastao je s oko 0,6 milijardi forinti krajem srpnja na gotovo 4 milijarde forinti početkom kolovoza, jer je zemlja velik dio električne energije kupovala u skupim večernjim satima, kada su cijene prelazile 200 eura po megavatsatu (Telex/G7, Portfolio). Riječ je o veleprodajnim cijenama, odnosno iznosima koje na tržištu plaćaju opskrbljivači i veliki kupci. One se ne prelijevaju na račune kućanstava preko noći, ali povećavaju troškove energetskih tvrtki, koje ih s vremenom nastoje prebaciti na potrošače.

Rumunjska i Mađarska zato su istodobno pokušavale kupiti večernju električnu energiju u regiji koja je imala sve manje viška za prodaju.

Tko dobiva, tko plaća

Bugarska je kratkoročno bila najjasniji dobitnik. Njezina nuklearna elektrana Kozloduj za hlađenje koristi raspršivačke bazene i pričuvne bunare, dakle pohranjenu vodu koja elektrani daje više vremena kad razina rijeke padne. Zbog toga je sustav otporniji. Ministrica energetike Iva Petrova izvijestila je o izvozu od 32.000 do 33.000 MWh dnevno, pri čemu je 7. kolovoza prema Rumunjskoj teklo oko 1.355 MW (Club Z, economic.bg). Bugarske veleprodajne cijene porasle su na 150 do 170 eura po megavatsatu, nakon 100 do 120 eura tjedan dana ranije (Mediapool). Sofija je prodavala u nestašici i naplaćivala premiju. No prednost Kozloduja nije neograničena: bugarski dužnosnici rekli su da bi elektrana, uz sadašnju razinu vode, mogla raditi još otprilike tjedan i pol (BTA).

Gubitnici su rumunjski i mađarski industrijski potrošači kojima prijeti ograničenje potrošnje, kupci električne energije koji plaćaju dvostruke ili trostruke uobičajene ljetne veleprodajne cijene te porezni obveznici koji su financirali hitne radove na rijeci, a oni su gašenja samo odgodili. Rumunjski elektroenergetski sustav nije pred raspadom. Stabilan je, međutim, samo ako vjetroelektrane nastave proizvoditi, hidroelektrane zadrže proizvodnju unutar sve užih hidroloških granica, susjedi imaju višak za prodaju, a večernja potrošnja ostane pod kontrolom. To je računica na koju Bukurešt sada pristaje dok Dunav i dalje pada.