Rumunjske uzbune otkrile NATO-ov propust

U 1.27 sati 13. kolovoza rumunjski vojni radar registrirao je pet zračnih ciljeva kod Izmaila, ukrajinske luke na Dunavu nasuprot Rumunjskoj, dok je Rusija napadala ukrajinsku regiju Odesu. Rumunjski sustav RO-ALERT, nacionalna mreža za hitna upozorenja na mobilnim telefonima, u roku od nekoliko minuta poslao je upozorenja stanovnicima sjevera okruga Tulcea, a dva zrakoplova F-16 poletjela su radi nadzora (Agerpres). Prema dostupnim informacijama, jedan se cilj oko deset minuta zadržao u rumunjskom zračnom prostoru kod Pardine, prije nego što se vratio prema Ukrajini (Mediafax). Bila je to prva od tri uzbune s kojima se Rumunjska suočila prije kraja dana.

Španjolski zrakoplovi, tri minute

Popodnevna uzbuna u reakciju je uključila i drugu članicu NATO-a. U 15.17 sati rumunjski radar otkrio je novi cilj. Već u 15.20 s rumunjske zračne baze Mihail Kogălniceanu poletjela su dva španjolska F-18, u sklopu NATO-ova pojačanog nadzora zračnog prostora, odnosno dodatnih borbenih ophodnji nad izloženim istočnim krilom Saveza (Infobae/EFE, La Vanguardia). Objekt je, prema izvješćima, ušao u rumunjski zračni prostor oko 3,5 kilometara jugoistočno od mjesta Chilia Veche. Uzbuna je završila u 16.28 sati (European Pravda).

Španjolska se u toj ulozi nije našla slučajno niti privremeno improvizirajući odgovor. Sedam zrakoplova F-18 i oko 200 pripadnika osoblja stigli su početkom kolovoza na četveromjesečnu rotaciju. Španjolski združeni glavni stožer opisao je zadaću kao nadzor, identifikaciju i presretanje neuobičajene zračne aktivnosti, uz mogućnost neutralizacije ako to bude potrebno (EMAD, El Español). Vrijeme polijetanja od tri minute pokazuje da operativni mehanizam funkcionira. Ono što javno dostupni podaci ne pokazuju jest što se dogodilo nakon polijetanja: ni Španjolska ni NATO nisu potvrdili jesu li zrakoplovi cilj presreli, identificirali ili prema njemu djelovali.

Krhotine na obali, slijepe točke na radaru

Istoga dana vlasti su evakuirale plažu u Costineștiju na obali Crnog mora, nakon što se kod obalne crte pojavio sumnjiv predmet. Vojni ronioci za uklanjanje eksplozivnih sredstava klasificirali su ga kao dio drona bez eksplozivne opasnosti (HotNews, AGERPRES). Dalje od obale rumunjski vojni ronioci uništili su dva drona pronađena u rumunjskoj isključivoj gospodarskoj zoni, morskom području u kojem obalna država ima prava nad resursima i infrastrukturom, blizu Neptun Deepa, najvećeg rumunjskog plinskog projekta u Crnom moru. Prije nego što ih je označila kao ruske, Rumunjska je provjerila podatke s Ukrajinom, koja je potvrdila da nisu ukrajinski (STVR, 15min).

Bugarski slučaj pokazuje zašto samo brzi borbeni zrakoplovi nisu dovoljni. Dana 8. kolovoza dron je iz Rumunjske ušao u bugarski zračni prostor, a nisu ga registrirali ni radari dviju država ni NATO-ovo južno središte za zračne operacije. Eksplodirao je kod sela Kardam, oko 200 metara od kompresorske stanice na Transbalkanskom plinovodu (Nova, Euronews България). Infrastruktura nije oštećena. Prema preliminarnoj bugarskoj procjeni, objekt je vjerojatno bio ukrajinski mamac, a ne rusko oružje. Pouka je jasna: mali, spori objekti koji lete nisko prolaze kroz klasične radarske mreže.

Što brzina polijetanja ne rješava

Kao što smo izvijestili nakon što je Sjevernoatlantsko vijeće osudilo Rusiju zbog povreda poljskog i rumunjskog zračnog prostora (To Brief), jezik Saveza postao je oštriji. No NATO nije otišao dalje od osuda prema konzultacijama po članku 4., mehanizmu kojim svaka članica može formalno otvoriti sigurnosno pitanje, niti prema članku 5., koji pokreće kolektivnu obranu (NATO). Litavski ministar obrane Robertas Kaunas opisao je praktičnu prazninu na istočnom krilu: radari, akustični senzori i granične kamere postoje, ali ne postoji integrirani sustav koji bi povezivao otkrivanje prijetnje s odgovorom na nju (15min). Poljska je, nakon vlastite nedavne povrede zračnog prostora, najavila brža SMS upozorenja za civile (Gazeta.pl).

Rumunjske uzbune od 13. kolovoza pokazale su da NATO-ov nadzor zračnog prostora može otkriti prijetnju i brzo podići zrakoplove. Nisu pokazale da Savez može dosljedno identificirati, pratiti i pripisati male dronove prije nego što njihove krhotine završe na plažama ili prije nego što neopaženo prijeđu zračni prostor dviju država. Tu prazninu ne mogu zatvoriti pojedine prijestolnice odvojenom kupnjom kamera i akustičnih detektora, nego integracija senzora na razini NATO-a. Javnost možda ne vidi sve što se događa u povjerljivim operacijama, ali politička ranjivost već je vidljiva.