Rumunjska tužena zbog kašnjenja ljekarnama

Ljekarna koja izdaje lijekove na teret javnog zdravstvenog sustava ne može odgoditi sve svoje obveze zato što država kasni s naknadom. Veletrgovcu lijekova mora platiti, zaposlenicima isplatiti plaće, a najam podmiriti u roku. Kad javni sustav zakasni, taj se manjak prelijeva na ljekarnu: zaduživanjem, odgodom plaćanja dobavljačima ili smanjenjem zaliha. Upravo je zbog toga Europska komisija uputila Rumunjsku Sudu Europske unije, najvišem sudu Unije. CNAS, javno tijelo koje rumunjskim ljekarnama nadoknađuje trošak izdanih lijekova, prema tvrdnjama Komisije plaćalo je toliko kasno i toliko sustavno da je prekršilo pravila jedinstvenog tržišta.

Tri upozorenja, bez rješenja

Pravni temelj postupka je Direktiva o suzbijanju kašnjenja u plaćanju, propis EU-a koji javnim tijelima određuje stroge rokove plaćanja dobavljačima. Zdravstvena tijela imaju do 60 dana, dulje od većine javnih naručitelja, ali taj rok nije dopuštenje za neograničeno odgađanje.

Komisija je Rumunjsku upozorila tri puta u dvije godine: službenom opomenom u travnju 2024., zatim dvama obrazloženim mišljenjima, formalnim zahtjevima da se povreda ukloni ili slijedi tužba, u veljači 2025. i siječnju 2026. Budući da rumunjski odgovor nije bio dovoljan, Komisija je pokrenula postupak pred Sudom. Iz samih rumunjskih podnesaka vidi se razmjer problema: CNAS je ljekarnama i dalje plaćao u prosjeku 62 do 79 dana nakon isteka zakonskog roka od 60 dana (Stiri pe surse).

CNAS osporava takvo tumačenje. Tvrdi da se predmet odnosi na starije stanje, da su zaostaci podmireni između listopada 2025. i travnja 2026. te da su plaćanja za lijekove bila uredna na dan 8. srpnja 2026. (Digi24). Hoće li to naknadno sređivanje obveza pravno pomoći Rumunjskoj ovisi o tome što je doista bilo ispravljeno u trenutku kada je postupak zbog povrede prava EU-a ušao u odlučujuću fazu. Takav postupak ispituje ponašanje države u određenom razdoblju. Ono što tužena država popravi nakon upućivanja predmeta Sudu može ublažiti politički dojam, ali ne briše već počinjenu povredu.

Što talijanska presuda govori Rumunjskoj

Sud je već odlučivao u gotovo istom predmetu. U slučaju Komisija protiv Italije (C-122/18) presudio je da je Italija prekršila Direktivu o suzbijanju kašnjenja u plaćanju jer su njezina javna tijela u praksi plaćala nakon roka. Nije joj pomoglo to što je direktivu formalno prenijela u nacionalno pravo, niti to što su neplaćeni dobavljači teoretski mogli tužiti državu. Mjerilo je bilo jednostavno: plaća li država stvarno na vrijeme. Nije plaćala.

Ta presuda Rumunjskoj ne ide u prilog. Ako Komisija dokaže da je CNAS tijekom relevantnog razdoblja plaćao nakon isteka roka od 60 dana, Rumunjsku čeka ista vrsta utvrđenja. Italija je nakon presude uspostavila sustav javnog praćenja plaćanja u javnom sektoru i dovoljno popravila praksu da Komisija zatvori predmet (IFEL). Rumunjska obrana o „povijesnom problemu” može biti uvjerljiva samo ako je potkrijepljena usporedivim i trajnim podacima da CNAS redovito plaća unutar 60 dana, a ne jednokratnim podmirenjem zaostataka uoči presude.

Rumunjska nije jedina država koja zakašnjele naknade koristi kao proračunski ventil. Poljski nacionalni zdravstveni fond predlagao je obračunske cikluse zbog kojih bi bolnice najprije liječile pacijente, a zatim mjesecima čekale plaćanje, praktično kreditirajući državu vlastitim obrtnim sredstvima (Rzeczpospolita). U Mađarskoj su zakašnjela plaćanja bolnicama rasla kroz zatezne kamate nakupljene tijekom višegodišnjih sporova (Portfolio). No Rumunjska je prva članica koju je Komisija zbog takve prakse izvela pred Sud.

Usko pravilo s ozbiljnim posljedicama

EU ne upravlja nacionalnim zdravstvenim sustavima. Ugovori organizaciju i financiranje zdravstvenih usluga ostavljaju državama članicama (članak 168. UFEU-a). Komisija ovdje provodi uže pravilo: ako država koristi privatne ljekarne za pružanje javno financirane zdravstvene skrbi, mora im platiti u zakonskom roku. Direktiva postoji upravo zato da javna tijela, koristeći svoju pregovaračku snagu, ne bi skrivene troškove financiranja prebacivala na manje dobavljače. Pretvaranje ljekarni u pričuvu gotovine nije izraz državne suverenosti, nego povreda pravila jedinstvenog tržišta.

Ako Sud presudi protiv Rumunjske, a CNAS i nakon toga ne uskladi praksu, Komisija se može vratiti pred Sud na temelju članka 260. UFEU-a, postupka kojim se za nepoštovanje presude mogu tražiti dnevne novčane kazne. Presuda bi istodobno bila upozorenje drugim članicama sa sličnim navikama. Rumunjska obrana sada manje ovisi o tvrdnji da su zaostaci prošlost, a više o dokazu da će CNAS doista nastaviti plaćati na vrijeme.