Rim reže obranu zbog energije

Vlada Giorgie Meloni predstavila je odluku kao pobjedu. Europska komisija 3. lipnja objavila je da države članice mogu određene energetske rashode izuzeti iz proračunskih pravila: do 0,3 % BDP-a godišnje, uz ukupno ograničenje od 0,6 % do 2028. Za Italiju to znači približno 14 mlrd. eura fiskalnog prostora. Ministar gospodarstva i financija Giancarlo Giorgetti rekao je da je "zadovoljan", ocijenivši da je to prije nekoliko mjeseci bilo „nezamislivo”. Zatim je dodao: "To je dug i složen put. Vidjet ćemo kako će završiti."

Taj naslovni iznos u praksi ograničavaju tri uvjeta.

Posuđeno od obrane

Energetska klauzula ne stvara novi fiskalni prostor. Ona ulazi u postojeću nacionalnu klauzulu o odstupanju od 1,5 % BDP-a, mehanizam koji vladama privremeno dopušta potrošnju iznad uobičajenih proračunskih ograničenja. EU ju je najprije aktivirao za obrambene rashode nakon ruske invazije na Ukrajinu. Komisija je sada, administrativnom komunikacijom, a ne novim zakonom, proširila popis rashoda koji mogu ući u isti plafon.

Svaki euro koji Italija pod tom klauzulom potroši na energetiku euro je manje za obranu. Rim je izabrao tu zamjenu. Vlada je planirala posuditi oko 14,9 mlrd. eura kroz SAFE, program EU-a koji nudi 45-godišnje obrambene zajmove po povoljnim uvjetima, a zatim je zahtjev smanjila na oko 5 mlrd. eura (Il Foglio, Euronews). Time se odrekla približno 10 mlrd. eura vojnih ulaganja. Ministar obrane Guido Crosetto odgovorio je izravno: „Politički znam da moj zahtjev nije popularan, ali to činim za zemlju.”

Odustajanje od SAFE-a ne štedi novac. Italija se odriče jeftinog financiranja za tenkove, satelite i borbene zrakoplove u trenutku kada je europsko sigurnosno okruženje napetije nego posljednjih desetljeća.

Zelena ulaganja, ne popusti na gorivo

Drugo ograničenje odnosi se na to što se tim novcem smije financirati. Komisija je isključila subvencije za fosilna goriva, uključujući smanjenja trošarina na gorivo koja Italija obnavlja uz znatan proračunski trošak. Prihvatljiva su samo zelena ulaganja: obnovljivi izvori, elektroenergetske mreže, baterijska pohrana, dizalice topline i električna vozila.

Meloni je zahtjev predstavila kao olakšanje zbog visokih računa za energiju. Komisija je odgovorila: „Šok ponude ne može se riješiti poticanjem potražnje.” Angelo Bonelli iz talijanskih Zelenih bio je izravniji: „Bruxelles je isključio korištenje europske fleksibilnosti za financiranje popusta na crpkama.”

Talijanski naslovi o „14 mlrd. eura za troškove energije” zato navode na pogrešan zaključak. Taj novac financira energetsku tranziciju, a ne jeftiniji benzin.

Tko to doista može potrošiti

Klauzula je na zahtjev otvorena za svih 27 članica EU-a. Stvarni pristup, međutim, bitno se razlikuje. Deset zemalja nalazi se u postupku u slučaju prekomjernog manjka, službenom procesu EU-a za države čiji proračunski manjak prelazi 3 % BDP-a. Svaka nova potrošnja koju prijave mora se uklopiti u obvezujuće putanje smanjenja manjka.

Francuska je najjasniji primjer. Pariz je u tom postupku i pokušava staviti manjak pod nadzor do kraja desetljeća. Francusko ministarstvo financija nije se oglasilo o energetskoj klauzuli. Ta šutnja govori više od rimskog slavlja: za zemlju koja već mora rezati potrošnju fleksibilnost postoji uglavnom na papiru.

Tu se vidi šira strategija Komisije: dati politički naslov, a zadržati strukturnu disciplinu. Zemlje s visokim javnim dugom, koje bi naizgled trebale biti glavni dobitnici, bile su najopreznije čak i oko aktiviranja izvorne obrambene klauzule. Italija je dobila priznanje. Bruxelles je zadržao pravila.

Ministri financija EU-a sastaju se 11. lipnja u Vijeću za ekonomske i financijske poslove, Ecofinu. Europsko vijeće slijedi 18. i 19. lipnja. Oba tijela još moraju dati odobrenje. Ako se plafon može uvijek rastegnuti prema krizi trenutka, ostaje pitanje što bi zapravo trebao ograničavati.