Rosatom izmiče europskim sankcijama

Njemačka je prošloga mjeseca dopustila proširenje pogona za nuklearno gorivo u Lingenu, iako će se ondje proizvoditi dijelovi za reaktore uz oslonac na tehnologiju ruske državne nuklearne industrije. Savezna vlada tvrdi da se takvoj suradnji protivi, ali da je pravno ne može zaustaviti. Upravo je u toj napetosti vidljiva rupa u europskom režimu sankcija: Europska unija prekinula je uvoz ruskog ugljena, većine nafte i velikog dijela plina, ali je civilnu nuklearnu suradnju gotovo u cijelosti ostavila izvan sankcijskog okvira.

Donja Saska 22. srpnja odobrila je proširenje tvornice gorivnih elemenata u Lingenu, kojom upravlja podružnica francuskog Framatomea. Time će pogon moći proizvoditi gorivne sklopove za VVER reaktore, sovjetski projekt koji i dalje pokreće nuklearne elektrane u srednjoj i istočnoj Europi (Framatome, BMUKN). Proizvodnja se oslanja na licence, tehnologiju i strojeve TVEL-a, gorivne podružnice ruskoga državnog nuklearnog koncerna Rosatom.

Zašto je Berlin odobrio ono čemu se protivi

Njemačko savezno ministarstvo okoliša priopćilo je da nema pravnu osnovu za odbijanje dozvole. Njemačko atomsko pravo uređuje sigurnost nuklearnih postrojenja, a ne geopolitičku podobnost poslovnih partnera, dok trenutačne sankcije Europske unije ne obuhvaćaju civilnu nuklearnu suradnju (BMUKN). Donjosaski ministar okoliša Christian Meyer ocijenio je rusko sudjelovanje pogrešnim, ali je dodao da savezna zemlja postupa pod nadzorom savezne razine i ne može uskratiti dozvolu (NDR).

Odobrenje ipak uključuje sigurnosna ograničenja: ograničen pristup osoblja Rosatoma, odvajanje informatičkih sustava i provjere opreme (ZEIT). Njemačka, dakle, rusku prisutnost pokušava nadzirati, a ne ukloniti.

Zašto Europska unija nije zatvorila tu rupu? Razlozi su tehnički i politički.

Nuklearno gorivo nije roba koja se može zamijeniti kao sirova nafta. Gorivni sklop složen je industrijski proizvod, projektiran za točno određeni tip reaktora, odobren od nacionalnog regulatora i umetnut u reaktor prema unaprijed određenom ciklusu. Framatome navodi da u Europskoj uniji radi 19 VVER reaktora (Framatome). Zamjena goriva ruskog podrijetla traži nove izvedbe, probne sklopove i odobrenje za svaku elektranu posebno, što je posao koji se mjeri godinama.

Politička prepreka jednostavnija je i tvrđa: za sankcije Europske unije potrebna je jednoglasnost prema članku 31. Ugovora o Europskoj uniji (EUR-Lex). Jedna vlada može blokirati cijeli paket. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izjavio je da bi nuklearne sankcije ugrozile proširenje elektrane Paks II, projekt koji vodi Rosatom i koji podupire ruski državni zajam do 10 milijardi eura (Agenzia Nova, World Nuclear Association).

Gdje je stvarna ovisnost

Ruski utjecaj nije najjači u samom prirodnom uranu, nego u preradi. Prema Agenciji za opskrbu Euratoma, Rusija je 2024. osigurala oko 15,6 posto prirodnog urana za Europsku uniju, ali oko 22,4 posto usluga konverzije, odnosno pretvaranja uranove rude u plin prikladan za obogaćivanje, te 23,5 posto usluga obogaćivanja, postupka kojim se povećava udio fisibilnog materijala kako bi gorivo moglo pogoniti reaktor (Euratom Supply Agency, S&P Global). Te srednje faze lanca teže je zamijeniti jer ih u velikom opsegu može obavljati tek malen broj postrojenja u svijetu.

Države koje koriste VVER reaktore mogu se podijeliti u tri skupine. Češka i Bugarska već prelaze na druge dobavljače: Temelin je posljednju isporuku TVEL-a primio krajem 2024., a peti blok Kozloduja puni se gorivom Westinghousea (Seznam Zprávy, Sega). Slovačka ima potpisane ugovore sa zapadnim dobavljačima, ali ih još nije u cijelosti provela na svih pet reaktora, dok nuklearne elektrane daju oko 62 posto njezine električne energije, što smanjuje prostor za prekide (Reuters, World Nuclear Association). Mađarska još nije odobrila nijedno zapadno gorivo za Paks; prvi alternativni sklopovi Framatomea očekuju se oko 2028. (Atlatszo).

Francuska u toj priči ima dvostruku ulogu dobavljača i korisnika postojećeg stanja. Reuters je objavio da je Francuska 2025. iz Rusije uvezla 39 posto obogaćenog urana (Reuters). Orano, francuska tvrtka za nuklearni gorivni ciklus, zagovara postupno smanjivanje kvota umjesto naglog prekida, dok bi Framatome proširenjem Lingena mogao dobiti nove ugovore za VVER gorivo. Pariz istodobno govori o diversifikaciji i koristi od poretka koji se sporo mijenja.

Ekonomski argument za rokove

Sjedinjene Države već su pokazale srednji put. Washington je 2024. zabranio uvoz ruskog urana, ali je dopustio privremena izuzeća ondje gdje zamjene još nema (Congress). Europska unija nije predložila usporediv model, iako se kroz REPowerEU obvezala prekinuti energetsku ovisnost o Rusiji (European Commission).

Westinghouse, Framatome i europski kapaciteti za obogaćivanje povezani s Urencom dobili bi ugovore i jasniji razlog za ulaganje u nova postrojenja. Neizvjesnost oko poteza Europske unije već odgađa odluke o potrošnji u Urencu (Reuters). Rosatom bi izgubio prihode, a Budimpešta dio diplomatske poluge koju danas ima zbog mogućnosti blokade.

Trenutačna potpuna zabrana bila bi neodgovorna jer dio reaktora još ne može raditi bez ruskog goriva. Izostanak zabrane ostavlja Rosatom ugrađenim u europsku energetsku infrastrukturu još deset godina. Dostupni podaci upućuju na treće rješenje: obvezujuće rokove usklađene s trenutkom u kojem svaki pojedini reaktor stvarno može prijeći na drugo gorivo, uz izuzeća za one koji to još ne mogu dokazivo učiniti. Bez takvog okvira Europa istodobno sankcionira rusku energiju i dopušta rusku nuklearnu suradnju.