Rotterdam razotkriva rupe u sankcijama EU-a

Nizozemski carinici otvorili su desetke kontejnera na brodu koji redovito plovi između Rotterdama i Sankt Peterburga. U njima su pronašli vjetrobranska stakla, automobilska vrata, motorno ulje i sustave za filtriranje zraka. Sve je riječ o robi pod sankcijama, s naljepnicama koje su bile skinute pa ponovno zalijepljene kako bi se prikrilo podrijetlo. Kapetan je uhićen na licu mjesta, a potom su uslijedile pretrage na adresama u Rotterdamu i Amsterdamu (Duane Morris).

Takva roba nije egzotična vojna oprema, nego potrošni materijal koji održava kamione i vojna vozila u pogonu, a europski su ga proizvođači prije sankcija slobodno isporučivali Rusiji. EU je zabranio širok raspon izvoza u Rusiju, uključujući stotine kategorija proizvoda. No zabrana izvoza i stvarno zaustavljanje robe dva su različita posla.

Tri zemlje rade najveći dio posla

Provedba sankcija u Europskoj uniji gotovo je potpuno decentralizirana. Svaka država članica sama provodi carinske provjere. Ne postoji zajednička baza sumnjivih pošiljki, jedinstveni standard inspekcija ni europsko tijelo koje bi na razini EU-a provodilo sankcije na robu.

Poljska šalje 56 posto svih upozorenja kroz Rapid Information Form, europski sustav za označavanje sumnjivog izvoza. To je više nego ostalih 26 država članica zajedno. Nizozemska i Finska imaju specijalizirane timove koji vode kaznene istrage. Većina ostalih znatno zaostaje.

Irska od 2022. nije pokrenula nijedan kazneni postupak zbog kršenja sankcija. Kada je EU od svih država članica zatražio da kršenje sankcija do svibnja 2025. proglase kaznenim djelom, rok su ispunile samo Estonija i Finska. Europska komisija pokrenula je postupke zbog povrede prava EU-a protiv 18 od 27 država članica, uključujući Njemačku, Francusku i Španjolsku.

Zaobilaznica koju carina teško vidi

Rotterdamska zapljena pogodila je najgrublji oblik izbjegavanja sankcija: preoznačene kutije na izravnoj ruti. Teži je problem legalno preusmjeravanje robe.

Od 2022. snažno je porastao izvoz sankcionirane robe iz EU-a u nekoliko srednjoazijskih zemalja. Kirgistan, Armenija i Kazahstan članice su Euroazijske ekonomske unije, carinske unije s Rusijom, što znači da se roba nakon ulaska može slobodno kretati preko granica. Studija Oxforda utvrdila je da je skok izvoza takve robe u te zemlje počeo nekoliko dana nakon stupanja sankcija na snagu. Taj vremenski slijed teško je objasniti slučajnošću, iako su stvarne količine i dalje predmet rasprave, a dio velikih postotnih povećanja proizlazi iz vrlo niske početne razine trgovine.

EU je u travnju 2026. prvi put aktivirao svoj instrument protiv zaobilaženja sankcija, i to prema Kirgistanu. Četiri godine nakon što je obrazac postao vidljiv.

Zakon kao rupa u sustavu

U irskom slučaju rupa nije u provedbi, nego u samom zakonu. Aughinish Alumina, najveća europska rafinerija glinice, u vlasništvu je ruskog metalurškog diva Rusala. Glinica, sirovina za proizvodnju aluminija, iz Aughinisha odlazi u Rusalove talionice, a istraga je pratila materijal dalje, do proizvođača balističkih projektila Iskander i dronova Shahed, koji se koriste protiv Ukrajine.

Sve je to zakonito. Glinica je namjerno izuzeta iz sankcija EU-a jer europske talionice u Francuskoj i Švedskoj ovise o proizvodnji iz Aughinisha. Irski Taoiseach, odnosno premijer, sankcije protiv te tvornice nazvao je „kontraproduktivnima”.

Kapetan iz Rotterdama suočava se s kaznenim progonom. Vlasnicima Aughinisha ne prijeti ništa. Razlika je u tome što je Bruxelles za jedan tok robe napisao zabranu, a za drugi izuzeće.

To neće promijeniti ni 21. paket sankcija, koji se očekuje krajem lipnja. Komisija je već dala do znanja da će Aughinish ostati izuzet. Prijedlog potpune zabrane europskih usluga prijevoza i osiguranja za ruske naftne tankere blokiraju Grčka, Cipar i Malta, čije brodarske industrije ovise o toj trgovini. Ondje gdje su europski komercijalni interesi dovoljno veliki, provedba sankcija zaustavlja se na granici zakona.