Rusija vrbuje potrošne agente na Telegramu

Poljski državljanin i jedan Bjelorus privedeni su 25. lipnja u lisicama u varšavsko tužiteljstvo. Prema optužbama, fotografirali su kritičnu infrastrukturu, lijepili plakate, ispisivali grafite i pratili okupljanja bjeloruskih emigranata, a upute su dobivali preko Telegrama i bili plaćeni kriptovalutama. No njih dvojica nisu srž priče. Važniji je model vrbovanja koji stoji iza slučaja.

U Poljskoj, Njemačkoj i Francuskoj tužitelji i sigurnosne službe opisuju isti obrazac: ruske ili s Rusijom povezane obavještajne strukture, prema sumnjama istražitelja, preko interneta vrbuju jeftine, kratkoročne suradnike. Daju im uske zadatke, ne otkrivaju širu operaciju, traže dokaz da je posao obavljen, isplaćuju manje iznose i prekidaju kontakt. Tako obični ljudi postaju obavještajni alati, često bez pune svijesti o tome u što su uvučeni.

Varšavski obrazac

Najjasniju javnu sliku tog mehanizma dala je poljska Nacionalna prokuratura. ABW, poljska unutarnja sigurnosna služba, uhitila je poljskog državljanina Rafała G. i bjeloruskog državljanina Aliakseija B., tereteći ih da su od ožujka 2024. do veljače 2025. u Rzeszówu, Varšavi i Łódźu djelovali za stranu obavještajnu službu (Prokuratura Krajowa, ABW). Prema navodima istražitelja, zadatke su primali preko Telegrama, fotografirali određene ciljeve i izrađivali propagandni materijal.

ABW je dodao još jednu dimenziju: osumnjičeni su, prema istom predmetu, snimali i događaje koje su u Varšavi organizirali bjeloruski emigranti (Prokuratura Krajowa). Time slučaj izlazi iz okvira izviđanja infrastrukture i ulazi u nadzor dijaspore koja se protivi režimu Aleksandra Lukašenka.

Struktura je važnija od pojedinaca. Svaki regrut vidi samo svoj zadatak: fotografiraj ovaj objekt, zalijepi ovaj plakat, kupi ovu SIM karticu. Nitko u toj donjoj razini ne mora znati svrhu operacije. Upravo ta podjela posla otežava prekidanje mreže i usporava dokazivanje tko doista stoji iza nje.

Njemačka: od ekrana do željezničkih kolodvora

Njemački slučajevi pokazuju što se događa kada se internetsko vrbovanje spoji s fizičkom pripremom na terenu. Ministar unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije Herbert Reul upozorio je da se ruske službe sve više oslanjaju na Wegwerf-Agenten, odnosno „potrošne agente”: jeftine i zamjenjive ljude vrbovane preko društvenih platformi, namjerno držane u neznanju o tome tko im zapravo izdaje naloge (FAZ, ZEIT).

Dva njemačka predmeta pokazuju prijelaz iz digitalnog u fizički prostor. Istražitelji opisuju navodne agente, među njima i osobu iz Kölna, koji su pripremali paljevine i napade eksplozivom na teretni prijevoz. Jedan je osumnjičenik, prema navodima, poslao dva probna paketa kako bi ispitao rute dostave i sigurnosne praznine (Kölner Stadt-Anzeiger). Na željezničkom kolodvoru u Mindenu nezakonito postavljena kamera uživo pratila je manevarski prostor kojim se koriste Bundeswehr i transporti povezani s Ukrajinom (WDR). U jednom slučaju komercijalna dostava služila je za mapiranje ranjivosti. U drugom se vojna logistika promatrala u stvarnom vremenu. Oba su, prema istražiteljima, počela porukom na Telegramu upućenom nekome kome je trebao novac.

Francuska pokazuje granicu opreza. Pokraj Toulousea 5. lipnja optužen je Bjelorus zbog dostavljanja informacija stranoj sili nakon što je snimao testiranja u Delairu, proizvođaču dronova. Nekoliko dana prije toga na tvornicu su bačeni Molotovljevi kokteli, ali nisu eksplodirali. Prema Le Mondeu, istražitelji nisu povezali osumnjičenika s napadačima. Blizina događaja nije dokaz: nadzor i fizičko zastrašivanje mogu se pojaviti jedno uz drugo, a da sudski dokaziv zapovjedni lanac ne postoji.

Praznina na kojoj model počiva

NATO hibridne prijetnje definira kao kombiniranu uporabu vojnih i nevojnih, otvorenih i prikrivenih mjera, uključujući posrednike i neregularne skupine (NATO). Model potrošnih agenata funkcionira zato što svaka pojedinačna operacija ostaje ispod praga članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora, odredbe prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Takve akcije stvaraju štetu i pritisak, ali ne prelaze jasno političku granicu na kojoj bi kolektivna obrana postala jednostavna odluka (AP/ABC).

Mjesto zločina uvijek je lokalno. Kamera u Mindenu. Probni paket u Kölnu. Fotografija u Rzeszówu. Nacionalna tužiteljstva mogu optužiti izvršitelja. Europol, agencija EU-a za policijsku suradnju, i Eurojust, tijelo za koordinaciju tužiteljstava, mogu povezivati predmete preko granica. No dokazati da određeni Telegram kanal vodi do konkretne ruske obavještajne uprave ostaje najteža karika u lancu, a nijedna od tih agencija nema ovlast sama voditi kazneni progon. Češki mediji već prate njemačke i poljske slučajeve kao upozorenje za vlastite obrambene lance opskrbe (Novinky, ČT24). Direktiva EU-a o otpornosti kritičnih subjekata može natjerati operatore u energetici, prometu i digitalnoj infrastrukturi da bolje zaštite ciljeve (CER Directive). Ne može dokazati tko je poslao poruku na Telegramu.

Dosad poznati predmeti upućuju na jasan zaključak: Europa se suočava s dokumentiranim obrascem vrbovanja udaljeno upravljanih, odvojenih i slabo upućenih agenata povezanih s ruskim interesima, usmjerenih na infrastrukturu, obrambene lance opskrbe i emigrantske zajednice. Cilj je potporu Ukrajini učiniti skupljom i teže zaštićenom. Poljska i Njemačka imaju najčvršće javno dostupne slučajeve. Francuska pokazuje koliko blizu mogu stajati nadzor i sabotaža, a da dokazi ipak ne dosegnu sudsku razinu. Europa može bolje čuvati željezničke čvorove, tvornice i telekomunikacijske račune. I dalje nema čist način da dođe do nalogodavca iza regruta.