Rusija gađa ukrajinske trafostanice

Rusko ministarstvo obrane objavilo je 30. kolovoza da priprema „masovne udare” na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, predstavljajući ih kao odmazdu za ukrajinske napade na ruske rafinerije (Euronews, The Irish Times). Moskva nije navela datum napada, popis ciljeva ni vrstu oružja koje bi upotrijebila. Prijetnja je ipak ozbiljna jer je Rusija tijekom dviju zima pokazala da zna pogađati dijelove ukrajinskog energetskog sustava koje europski novac, zamjenska oprema i protuzračna obrana ne mogu dovoljno brzo vratiti u pogon.

Gdje je Rusija naučila gađati

Između prošle i ove zime promijenio se izbor ciljeva. Gotovo 60 % potvrđenih ruskih udara na energetsku infrastrukturu od listopada 2025. do travnja 2026. pogodilo je manje trafostanice, u usporedbi s 31 % prethodne zime (The Washington Times). Ta je promjena važna zato što Ukrajina ima oko 120 velikih visokonaponskih trafostanica, koje se mogu pojedinačno zaštititi i braniti. Manjih distribucijskih čvorišta ima na tisuće. Nijedan sustav protuzračne obrane ne može pokriti sve.

Rusija pritom koristi detaljno poznavanje ukrajinske elektroenergetske mreže iz sovjetskog razdoblja kako bi odvajala proizvodne kapacitete od potrošača i usporavala popravke (IEA). Poljski sigurnosni institut OSW utvrdio je da je ogrjevna sezona 2025./2026. bila prva u kojoj je Rusija u velikim razmjerima remetila sustave daljinskog grijanja, pretvarajući nestanke struje u prekide grijanja, vode i sanitarnih usluga (OSW). Kampanja više ne isključuje samo električnu energiju. Ona gradove čini teško održivima za svakodnevni život.

Razmjena udara pritom se pojačava. Zelenski je 29. kolovoza naredio da se broj dalekometnih napada dronovima na Rusiju utrostruči, na 1.000 dnevno (The Guardian). Ukrajinske snage u kolovozu su najmanje 21 put pogodile ruske rafinerije, uključujući postrojenje Kiriši blizu Sankt Peterburga (NV). Ruska najava zato istodobno zvuči kao prijetnja odmazdom i kao pokušaj stvaranja pritiska uoči zime.

Tri alata, sva s uskim grlima

Europa Ukrajini može pomoći da preživi još jednu energetsku kampanju na tri načina. Sva tri imaju ograničenja koja su važnija od političkih najava.

Prvi su uvozi električne energije. Ukrajinska mreža sinkronizirana je s kontinentalnom Europom od ožujka 2022., što omogućuje protok struje preko slovačke, mađarske, rumunjske i poljske granice. Količina koju Ukrajina stvarno može kupiti i primiti iznosi oko 2,1 GW (Green Deal Ukraina). U veljači 2026. uvoz je dosegnuo rekordnih 1.262,8 GWh, uz iskorištenost gotovo 90 posto raspoloživog kapaciteta (DiXi Group). Ta je veza stvarna sigurnosna mreža, ali ima gornju granicu: uvoz ne može zamijeniti uništene elektrane.

Drugi je lanac popravaka. Europska komisija navodi da je dosadašnja potpora uključivala više od 7.000 transformatora, šest autotransformatora, više od 11.000 generatora i tisuće električnih sastavnica (European Commission, EEAS). Komisija je 24. kolovoza odobrila 6,1 mlrd. eura za ukrajinsku protuzračnu i proturaketnu obranu (European Commission). No na donatorskom pozivu u lipnju priznato je da su sredstva Fonda za potporu ukrajinskoj energetici već u cijelosti raspoređena, dok nepokrivene zimske potrebe premašuju 650 mil. eura (energy.ec.europa.eu). Fizičko usko grlo još je ozbiljnije: za velike transformatore od 330 do 750 kV potrebno je 12 do 18 mjeseci proizvodnje (DIIS). Novac može stići za nekoliko tjedana. Ispravna oprema ne može.

Treći je protuzračna obrana, gdje je razlika između potreba i raspoloživog najšira. Zelenski je 8. kolovoza rekao da postoji američki sporazum o mjesečnim isporukama presretača za sustav Patriot, ali da količine nisu dovoljne (Euromaidan Press). Švedsko-danski sustav kratkog dometa neće stići još 12 mjeseci (regeringen.se).

Utrka zamjene

Najkonkretniji odgovor dolazi iz nordijskih i baltičkih zemalja. Švedska je u lipnju namijenila gotovo 1,5 mlrd. švedskih kruna, oko 130 mil. eura, za ukrajinsku opskrbu energijom, kroz generatore, baterije i rad Međunarodne agencije za atomsku energiju na nuklearnoj sigurnosti (regeringen.se). Litva je 28. kolovoza isporučila 28,31 tonu mrežne opreme Kijevu i Žitomiru, uključujući transformatore i opremu za zaštitu od prenapona (Ukrainska Pravda, Censor.NET). Finska je uložila 40 mil. eura u PURL, NATO-ov nabavni kanal kojim se za Ukrajinu kupuje američka oprema za protuzračnu obranu (defmin.fi).

Ruska prednost je vrijeme. Europa može brže financirati ukrajinski energetski oporavak nego što može proizvesti transformatore ili proširiti protuzračnu zaštitu nad tisućama manjih ciljeva. Ako presretači i mrežna oprema stignu prije nego što počnu dugotrajni udari, ta će se prednost smanjiti. Proizvodni rokovi sugeriraju da se neće smanjiti dovoljno.