Rusija cilja latvijski izborni prag

Latvija izlazi na izbore 3. listopada 2026. Za mjesta u Saeimi, latvijskom parlamentu, natječe se četrnaest lista, a nekoliko je stranaka u anketama blizu izbornog praga od pet posto (Saeima, CVK). U takvoj utrci ruske dezinformacije ne moraju promijeniti velik broj glasova da bi proizvele političku posljedicu. Dovoljno je poremetiti povjerenje birača, obeshrabriti izlazak na birališta ili pojačati sumnju u vjerodostojnost procesa.

Javno dostupni dokazi zasad ne upućuju na hakiranje izbornog sustava ni na izravno mijenjanje rezultata. Pokazuju nešto teže mjerljivo: sustavan pritisak na informacijski prostor u kojem birači moraju procijeniti stranke i prihvatiti izborni ishod kao legitiman. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova širilo je tvrdnje da baltičke države pripremaju „masovne deportacije” stanovnika koji govore ruski. Litva, Latvija i Estonija zajednički su diplomatski prosvjedovale, ocijenivši te tvrdnje izmišljenima (Lrytas, Labdien.lv). Estonija je zbog iste kampanje zasebno pozvala ruskog predstavnika na razgovor (ERR Estonia).

U latvijskim se komentarima i sam čin glasovanja sve češće opisuje kao sigurnosno pitanje, jer dezinformacije mogu širiti apatiju, nepovjerenje prema institucijama i dvojbu oko toga vodi li se kampanja po poštenim pravilima (IR). Cilj pritom nije nužno „preokrenuti” izbore. U razmjernom sustavu s pragom od pet posto dovoljno je pomaknuti izlaznost ili raspoloženje za nekoliko tisuća glasova kako bi se odlučilo koje stranke ulaze u parlament, a koje ostaju izvan njega.

Ljudi i mreže, ne samo slogani

Javni trag upućuje i na organiziranu aktivnost iza takvih narativa. Latvijska sigurnosna služba VDD zatražila je od tužiteljstva podizanje optužnice protiv četvero ljudi zbog sumnje da su prikupljali obavještajne podatke preko prokremljovske mreže nazvane „Baltički antifašisti” (VDD Latvia). U Litvi je TV3 izvijestio da su regruteri nudili novac za videosnimke u blizini vojnog poligona Pabradė, materijal koji bi se poslije mogao upotrijebiti kao „dokaz” da su dronovi lansirani prema Rusiji (TV3).

Obrazac je prepoznatljiv: najprije se proizvodi sumnja oko prava manjina i vojnih namjera, a zatim se demokratska društva puštaju da se pod izbornim pritiskom međusobno iscrpljuju raspravom. Poljska državna novinska agencija opisala je slične metode na drugoj granici NATO-a, uključujući slike stvorene umjetnom inteligencijom na TikToku i poruke usmjerene protiv obrambene potrošnje uoči summita u Ankari (PAP). Više država prepoznaje isti ruski pritisak, ali samo Latvija s njim ulazi u rascjepkanu parlamentarnu utrku u kojoj mali broj glasova može odlučiti o sastavu Saeime.

Gdje alati djeluju, a gdje zapinju

Europa je od 2022. izgradila nekoliko slojeva obrane. Akt o digitalnim uslugama, uredba EU-a koja velike internetske platforme obvezuje na procjenu rizika za izbore i javnu raspravu, daje Europskoj komisiji nadzorne ovlasti nad postupanjem platformi prema sustavnim prijetnjama (DSA). EU je zabranio emitiranje RT-a i Sputnika (Uredba Vijeća 2022/350). NATO-ov Centar izvrsnosti za strateške komunikacije nalazi se upravo u Rigi (NATO StratCom COE).

Ti alati dobro funkcioniraju protiv prepoznatljivih ciljeva. Platforme se mogu pritiskati kroz Akt o digitalnim uslugama. Nakladnicima se emitiranje može zabraniti uredbom Vijeća. Osumnjičeni za špijunažu mogu završiti pred tužiteljstvom, kao što pokazuje slučaj VDD-a. Slaba točka nalazi se između tih kategorija: šifrirani kanali, preslikane domene koje oponašaju medije, poluzatvorene skupine na društvenim mrežama i plaćeni posrednici kojima je teško dokazati vezu s nalogodavcem, a još teže stati na kraj prije izbora. Prvi pravni odgovor na informacijsku operaciju i dalje je u rukama nacionalnih vlasti, a one rade ritmom istrage, ne ritmom izborne kampanje.

Što birači još imaju pravo znati

U javnom prostoru postoje diplomatski prosvjedi, upozorenja sigurnosnih službi i medijske analize. Ne postoji, međutim, forenzičko izvješće platformi koje bi pokazalo koje su mreže širile sporne narative i koliko su ljudi dosegnule. Ne vidi se ni jesu li se stavovi birača promijenili. Glasovi na koje se ruski narativ najčešće poziva, stanovnici Latvije i Estonije koji govore ruski, uglavnom su odsutni iz javne rasprave o vlastitom navodnom progonu.

Prijetnja je vjerodostojna, a zabrinutost institucija stvarna. No prije 3. listopada birači imaju pravo na preciznije informacije. VDD može objaviti dio dokaza o prijetnji bez ugrožavanja aktivnih postupaka. Platforme koje djeluju pod pravilima Akta o digitalnim uslugama mogu objaviti podatke o dosegu i uklanjanju koordiniranih kampanja usmjerenih na latvijske birače. Europska komisija može javno reći primjenjuju li se alati za zaštitu izbornog integriteta iz tog akta. Upozorenja bez javno provjerljivih dokaza riskiraju postati ono protiv čega se navodno bore: još jedan razlog za nepovjerenje prema institucijama.