Ruski dron pogodio skladište u Chernobylu

Ruski dron Shahed pogodio je 7. lipnja u 2.10 sati prihvatnu zgradu ukrajinskog Centraliziranog skladišta istrošenoga nuklearnog goriva, objekta u černobilskoj zoni isključenja u kojem Ukrajina drži gorivo iskorišteno u reaktorima. Ispuštanja radijacije nije bilo. Manji požar ugašen je u roku od sat vremena. Glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi napad je nazvao „duboko zabrinjavajućim”, istaknuvši da je nuklearni materijal bio pohranjen „samo nekoliko metara od napadnute zgrade” (Infobae). Poljska je nakon incidenta podigla borbene zrakoplove jer je vojska događaj tretirala kao stvarnu prijetnju. Međunarodno humanitarno pravo, u sadašnjem obliku, ne daje posebnu zaštitu upravo objektu koji je pogođen.

Što je dron promašio

Zgrada koja je pretrpjela udar služi kao logistička prihvatna hala: ondje stižu spremnici s gorivom prije premještanja u skladišne trezore. Energoatom, ukrajinski nuklearni operater, potvrdio je da u trenutku napada u zgradi nije bilo istrošenoga goriva. Poljski mjerni sustavi nisu zabilježili promjene u pozadinskom zračenju. Ozlijeđenih radnika nije bilo.

Ključno pitanje ostaje koliko je eksplozija bila blizu pohranjenom nuklearnom materijalu. Grossi je rekao „nekoliko metara”, ali neovisna izmjera nije objavljena. Međunarodna agencija za atomsku energiju poslala je inspekcijski tim na lokaciju. Do 8. lipnja njihovi nalazi još nisu bili javni. Razlika između detonacije pet metara i stotinu metara od zapečaćenih spremnika istrošenoga goriva potpuno mijenja procjenu rizika, a to mogu razjasniti samo inspektori.

Pravna praznina koja stoji od 1977.

Međunarodno humanitarno pravo ima jedno pravilo koje posebno štiti nuklearne objekte u ratu: članak 56. Dodatnog protokola I. uz Ženevske konvencije, ugovora iz 1977. koji uređuje ponašanje u oružanim sukobima. Taj članak od napada štiti „nuklearne elektrane”. Skladište istrošenoga goriva ne proizvodi električnu energiju. Prema doslovnom tekstu ugovora, ono ne ulazi u područje zaštite članka 56.

Drugi relevantni međunarodni sporazum, Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala, izričito izuzima situacije oružanog sukoba.

Zbog toga cijeli dio nuklearnog ciklusa izvan aktivnih reaktora ostaje bez posebne ratne zaštite. Postrojenja za obogaćivanje, istraživački reaktori, skladišta istrošenoga goriva: nijedna od tih kategorija nema obvezujući pravni štit u ratu. Ta praznina nije važna samo za Ukrajinu. Države članice Europske unije imaju vlastita skladišta istrošenoga goriva, postrojenja za preradu i istraživačke reaktore. Ako napad na nuklearne objekte koji nisu elektrane ne nosi posebnu pravnu zabranu, takav izostanak postaje presedan za svaki budući sukob.

Članak 56. stavak 6. nalaže državama da „sklope daljnje sporazume radi dodatne zaštite” postrojenja koja sadrže nuklearni materijal. Ta odredba miruje otkako je ugovor stupio na snagu. Nije je aktivirala nijedna država, nijedna institucija Europske unije ni ijedno međunarodno tijelo.

Pritisak da se to promijeni raste. Dron se 8. svibnja srušio u černobilskoj zoni isključenja, izazvavši velik šumski požar. Sada je dron detonirao unutar perimetra kompleksa za istrošeno gorivo. Svaki novi incident približava se samom nuklearnom materijalu.

Što IAEA može, a što ne može

Napad se dogodio dan prije sjednice Odbora guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju, 35-članog tijela koje donosi ključne odluke agencije, u Beču. Ukrajina je zatražila da se incident uvrsti na dnevni red.

Manevarski prostor Odbora strukturno je ograničen. IAEA ne može uvoditi sankcije. Može dokumentirati, osuditi i proslijediti predmet Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje Rusija ima pravo veta. Grossijevih „sedam nezamjenjivih stupova nuklearne sigurnosti”, okvir koji je 2022. uveo radi zaštite nuklearnih lokacija u sukobu, postavlja načela, ali nema pravnu snagu.

Poljska reakcija pokazuje i slabost načina na koji europski sustavi obrađuju takve događaje. Poljske oružane snage udar su tretirale kao moguću vojnu prijetnju i podigle zrakoplove. No prekogranični sustavi nuklearnog uzbunjivanja u Europskoj uniji, izgrađeni nakon černobilske katastrofe 1986., aktiviraju se kada mjerenja pokažu rast radijacije. Očitavanja su ostala normalna. Sustav je radio onako kako je zamišljen. Samo što nije zamišljen za situaciju u kojoj oružje detonira unutar kompleksa s nuklearnim materijalom, a ispuštanja nema.

Inspekcijsko izvješće IAEA-e moglo bi otvoriti upravo to pitanje: europska infrastruktura za nuklearne izvanredne situacije polazi od pretpostavke da su opasnost i radijacija isto. Dron koji padne nekoliko metara od istrošenoga goriva, bez radiološkog ispuštanja, ulazi u kategoriju koju taj sustav ne prepoznaje.

Ishod sjednice Odbora guvernera još nije javno objavljen. Nijedna država članica Europske unije nije signalizirala spremnost da se pozove na članak 56. stavak 6. Ugovorna odredba koja traži širu zaštitu nuklearnih objekata postoji od 1977. Nijedna vlada po njoj nije postupila.