Ruska fregata štiti sankcionirani tanker

Ruska fregata 30. lipnja stala je između promatrača i Kire K, sankcioniranog tankera za prijevoz nafte u Baltičkom moru, objavio je t-online. Nije bilo pucnjave ni ukrcaja na brod. Dovoljan je bio dolazak ratnog broda koji je europskim promatračima pokazao da i samo praćenje ruske flote u sjeni može postati sigurnosni rizik.

Praćenje nije isto što i provedba sankcija

Europa je oko ruskih tankera koji zaobilaze sankcije izgradila razgranat sustav nadzora. NATO provodi ophodnje Baltic Sentry, a Europska unija u sankcijske je pakete uvrstila stotine plovila iz takozvane flote u sjeni (S&P Global). No upisivanje brodova na popis jednostavniji je dio posla. Nijedno tijelo EU-a ili NATO-a ne može samo zaustaviti, pretražiti ili zadržati tanker. Ta ovlast pripada obalnim državama i ovisi o tome gdje se brod nalazi.

Pomorska provedba funkcionira kao ljestvica. Na najnižim razinama nema izravnog dodira: radarsko praćenje, nadzor AIS-a, automatskog sustava kojim brodovi emitiraju svoj položaj (IMO), radijski pozivi i fotografiranje.

Prava granica počinje kod ukrcaja na brod. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, brod na otvorenom moru podložan je državi čiju zastavu vije. Zaobilaženje sankcija ne spada među uske razloge zbog kojih bi strana država smjela ući na brod u međunarodnim vodama (UNCLOS Part VII). U teritorijalnom moru obalne države imaju šire ovlasti, ali strani brodovi i ondje zadržavaju pravo „neškodljivog prolaska”, što ograničava mogućnost ometanja. Sankcije EU-a mogu zabraniti europskim tvrtkama i građanima da pomažu takvoj trgovini. Ne daju Bruxellesu vlastitu obalnu stražu (Regulation 833/2014).

Dolazak ruskog ratnog broda mijenja cijelu računicu. Ratni brodovi prema međunarodnom pravu uživaju suvereni imunitet. Svaki fizički sukob s njima može prerasti u pitanje uporabe sile prema Povelji UN-a (UNCLOS full text). Rusija zato ne mora pucati. Dovoljno je da se pojavi.

Tri obale, isti zid u tri oblika

Švedska je u provedbi otišla najdalje. Njezina je Obalna straža ulazila na sumnjiva plovila u švedskim teritorijalnim vodama, a veći brodovi opremljeni su strojnicama kako bi se odgovorilo na rast napetosti na Baltiku (Straits Times). No švedski model funkcionira zato što se operacije odvijaju u švedskim vodama i izvan izravnog pritiska ruske mornarice.

Finska promet Finskim zaljevom prati radarima, kamerama i stalnim ophodnjama. Finski stručnjaci za pomorsko pravo pritom su vrlo izravni: ako plovilo ostane izvan teritorijalnih voda, mogućnosti ograničavanja njegova kretanja „vrlo su ograničene” (Yle). Danska prati ruske brodove kroz danske tjesnace, ali ne može zaustaviti tranzitni prolaz, koji Konvencija o pravu mora štiti od suspenzije (UNCLOS Part III).

Litva najjasnije vidi odvraćajuću poruku. Ruski civilni brod Marshal Vasilevsky, koji Kalinjingrad opskrbljuje ukapljenim prirodnim plinom, fotografiran je na Baltiku s teškim strojnicama (lrytas.lt). Litavski analitičari oružje tumače kao psihološki pritisak protiv inspekcija (LRT). Poruka je ista kao i kod fregate: razmislite dvaput prije ukrcaja.

Alati koji zaobilaze more

Najučinkovitiji europski alati ne djeluju na moru, nego na kopnu. Uskraćivanje osiguranja, zabrane pristajanja u luke, ograničenja usluga i provjera stvarnih vlasnika mogu gušiti flotu u sjeni bez ijednog ukrcaja na brod (Vijeće EU-a). Najtvrđa inačica takve politike, potpuna zabrana pomorskih usluga, nailazila je na otpor država članica čiji bi brodarski sektori snosili trošak.

Sam incident s Kirom K još nije potpuno razjašnjen. Nije jasno u kojoj se točno pomorskoj zoni dogodio, kakav su mandat imali promatrači ni je li ruski ratni brod aktivno ometao njihovo djelovanje ili ih je samo pratio. No ruska je računica već vidljiva: ne mora spriječiti svaku inspekciju. Dovoljno je da sljedeći zapovjednik obalne straže zastane i upita se je li običan ukrcaj upravo postao pomorski incident.