Ruski LNG raste prije zabrane

Fayard, brodogradilište na danskom otoku Funenu, servisira i popravlja tankere koji prevoze ruski ukapljeni prirodni plin. To nije zabranjeno nijednim pravilom Europske unije. Brodogradilište, prema WirtschaftsWocheu, svako plovilo provjerava prema popisima sankcioniranih subjekata i odbija brodove koji se na njima nalaze. Danska premijerka takvu je situaciju nazvala „neshvatljivom”, ali prije promjene europskih pravila nema pravni instrument kojim bi je zaustavila.

Upravo taj razmak između političke namjere i pravne stvarnosti danas najbolje opisuje europske energetske sankcije. Rusija je u prvom tromjesečju 2026. i dalje pokrivala 17,3 posto uvoza ukapljenog prirodnog plina u Europsku uniju, pokazuju podaci Eurostata. Uvoz je početkom 2026. porastao 11 posto na godišnjoj razini, a nakon što su u ožujku stupila na snagu nova ograničenja povećao se za još 17 posto, prema podacima nadzora ACER-a, europskog regulatora za energetiku, koje prenosi Euronews. Europska unija službeno izlazi iz ruskog plina. Stvarne količine zasad idu u suprotnom smjeru.

Zašto postupno ukidanje propušta više plina

Ukapljeni prirodni plin, odnosno plin ohlađen u tekuće stanje kako bi se mogao prevoziti brodovima umjesto plinovodima, ovisi o dugom lancu usluga: tankerima, suhom doku, popravcima trupa, pristajanju u lukama, osiguranju, skladištenju u terminalima i uplinjavanju, postupku kojim se tekući plin ponovno pretvara u plin za mrežu. Četrnaesti paket sankcija, usvojen u lipnju 2024., zatvorio je samo jednu kariku toga lanca: terminalima u EU zabranio je pretovar ruskog ukapljenog plina namijenjenog daljnjoj otpremi u treće zemlje (Vijeće EU-a). Nije zabranio ruski ukapljeni plin kupljen za europsku potrošnju, niti je zahvatio usluge održavanja brodova (EEAS).

Novi ugovori za ruski plin zabranjeni su od ožujka 2026. No postojeći ugovori, sklopljeni prije zabrane, mogu se izvršavati do strožih rokova u 2027., pri čemu se potpuna zabrana uvoza ne očekuje prije siječnja te godine (Euronews). Taj prijelazni prostor objašnjava rast količina: kupci koji već imaju ugovore imaju jasan poticaj preuzeti isporuke dok je pravni put još otvoren, a dio njih vjerojatno puni zalihe prije zatvaranja roka. Fayard ne prodaje plin, nego održavanje brodova. Posluje u prostoru koji je europsko pravo svjesno ostavilo otvorenim.

Rupa nije samo na jednoj adresi

Fayard nije jedini primjer. Belgijski terminal Zeebrugge, kojim upravlja Fluxys, nudi skladištenje, ukrcaj i uplinjavanje. Te usluge mogu se koristiti za ruski ukapljeni plin koji ulazi u EU radi domaće potrošnje, upravo onim putem koji sankcije nisu zatvorile (Fluxys, Vijeće EU-a). Brodogradilište održava tanker plovidbeno sposobnim. Terminal njegov teret pretvara u uporabljiv plin. Oba ostaju izvan dosega sankcija.

Politička podjela prati gospodarske interese. Francuska je najveća europska ulazna točka za ukapljeni prirodni plin: u 2025. uvezla je 249 TWh LNG-a, čime je pokriveno 56 posto francuske opskrbe plinom, prema podacima Les Énergies Renouvelables. TotalEnergies ima ugovor o kupnji s ruskim projektom Yamal LNG koji traje do 2032. (Executive Digest). Španjolska, sa šest postrojenja za uplinjavanje i najvećim kapacitetom ulaza LNG-a u EU, ima lučke operatore koji javno upozoravaju da bi brza zabrana mogla podići cijene i povećati ovisnost o američkim dobavljačima (upday Spain). Francuskoj i Španjolskoj sporiji raspored donosi izravnu financijsku korist. Baltičke države traže suprotno: bržu potpunu zabranu, uz argument da preostali uvoz i dalje financira rusko ratno gospodarstvo (english.nv.ua).

Bruxelles ima šest mjeseci do roka u siječnju 2027. Ozbiljnost politike neće se vidjeti u novoj deklaraciji, nego u pojedinostima: hoće li se izuzeće za postojeće ugovore ukinuti ranije, hoće li terminalski operateri dobiti nove obveze za terete ruskog plina i hoće li brodogradilište na danskom Funenu i dalje moći servisirati tankere koji ga prevoze.