Rusiji pada proizvodnja benzina

Ukrajinski napadi na rafinerije i prometne pravce razdvojili su rusko energetsko gospodarstvo na dva dijela. Sirova nafta i dalje teče, ali prerađeno gorivo ne stiže u dovoljnoj količini do benzinskih postaja, poljoprivrede ni vojnih jedinica. Moskva je zabranila izvoz goriva, pustila u promet izvanredne zalihe i javno priznala nestašicu. Treći najveći proizvođač sirove nafte na svijetu sada racionalizira benzin.

Sirova nafta nije gorivo

Nafta u zemlji nema uporabnu vrijednost dok je rafinerija ne pretvori u benzin, dizel ili zrakoplovno gorivo, a kamioni i cjevovodi ne dopreme do potrošača. Rusija je kapacitete imala, ali se pokazalo da je sigurnosni razmak bio manji nego što je izgledalo. Prije napada zemlja je proizvodila oko 41 milijun tona benzina godišnje, uz domaću potražnju od približno 36 milijuna tona (Meduza). To jest bila rezerva, ali vrlo uska.

Ukrajinski napadi dronovima i projektilima tu su rezervu poništili. U lipnju je prerada u rafinerijama, odnosno količina sirove nafte koju postrojenja stvarno pretvaraju u gorivo, pala 25 posto na godišnjoj razini, na 3,95 milijuna barela dnevno, dok je proizvodnja benzina pala 17 posto (AP). Reuters je, pozivajući se na izvore iz industrije, izvijestio da proizvodnja benzina sada pokriva oko 65 posto sezonske potražnje. To je procjena, ali smjer potvrđuju i potezi same Moskve: vlada je zabranila izvoz goriva, otvorila strateške zalihe, pomaknula rokove održavanja rafinerija i dopustila proizvodnju goriva niže kakvoće (The Star/Xinhua, TASS).

Potpredsjednik vlade Aleksandar Novak najprije je govorio o „neplaniranim popravcima”. Zatim je priznao: „Moramo priznati da postoje problemi i nestašica zbog napada.” Dodao je i da je panična kupnja povećala potražnju za 20 do 30 posto, pa se fizička nestašica spojila s gomilanjem zaliha kod potrošača (TASS). Kad vlada zabrani izvoz goriva, ona zapravo prihvaća gubitak deviznih prihoda kako bi spriječila slom domaće opskrbe.

Tko dobiva gorivo, a tko ne

Nestašica ne pogađa sve jednako. Veleprodajne cijene goriva, po kojima velike količine kupuju trgovci i neovisne benzinske postaje, stežu se prije nego što se to u cijelosti vidi na maloprodajnim cijenama. Prve su pod pritiskom neovisne postaje, jer gorivo kupuju na otvorenom tržištu. Vertikalno integrirane naftne kompanije, poput Rosnefta i Lukoila, mogu preusmjeriti opskrbu prema vlastitim maloprodajnim mrežama (Meduza). Najteže prolaze poljoprivrednici, prijevoznici i udaljene regije koje ovise o dizelu.

Za rat je dizel važniji od benzina. Pokreće vojne kamione, tešku opremu, željezničku logistiku i poljoprivrednu opskrbu o kojoj ovise i vojska i proračun. Rusija inače višak dizela izvozi, čime puni prihode i dobiva fiskalni manevarski prostor. Kad prerada padne, država mora birati između bojišnice, poljoprivrede i civilnih vozača (Business Insider Polska, RMF24). Zasad nema dovoljno dokaza da bi se moglo reći trpi li ruska vojska ograničenja u opskrbi gorivom ili je zaštićena dok manjak preuzimaju civili.

Što prati Europa

Za većinu glavnih gradova Europske unije ova priča izgleda kao potvrda da pritisak na rusko gospodarstvo nizvodne prerade daje učinak. Mađarska i Slovačka izloženije su riziku jer su preko naftovoda Družba povezane s ruskom sirovom naftom. No mađarski analitičari upozoravaju da je jednadžba „ukrajinski napad jednako viša cijena na mađarskim crpkama” prejednostavna. Maloprodajne cijene goriva ovise o svjetskim referentnim cijenama nafte, tečaju, porezima i rafinerijskim maržama, a ne o jednom poremećaju u opskrbi (Portfolio, Telex).

Za Grčku je izloženost prije svega poslovna, a ne maloprodajna. Grčke brodarske kompanije u posljednje su tri godine zaradile najmanje 3,8 milijardi dolara na prijevozu ruske nafte, a u svibnju su prevezle oko 15 posto ruskog izvoza sirove nafte morem (euro2day.gr). Taj se posao razvio oko ograničenja cijene ruske nafte koje je uvela skupina G7, pravila koje zapadnim brodarima i osiguravateljima dopušta rad s ruskom naftom samo ako se prodaje ispod određene gornje granice. Ako napadi povećaju rizik na tankerima i promijene trgovačke tokove, grčki prijevoznici na nekim rutama mogu dobiti više vozarine, ali na drugima preuzimaju veći regulatorni rizik.

Ukrajina tvrdi da je pogodila do 21 ruski tanker u Azovskom moru. Ruski dužnosnici priznali su četiri slučaja, dok su medijski izvještaji navodili brojke između osam i 21 (AP, newsit.gr). Točan broj važan je manje od obrasca. Rusiji ne nedostaje sirove nafte. Nedostaje joj rafinerijskog kapaciteta i sigurnih prometnih veza koje sirovinu pretvaraju u gorivo za tenk ili traktor. Taj se problem ne rješava brzo kao običan cjenovni šok, a svaki novi mjesec napada produljuje red čekanja za popravke.