Rutte nudi Trumpu 5% za obranu

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte proveo je ovaj tjedan tri dana u Washingtonu kako bi spriječio da Donald Trump idući mjesec na summitu u Ankari pretvori europsku obrambenu potrošnju u javno suđenje saveznicama. Sastao se s Trumpom, visokim dužnosnicima i članovima Kongresa (NATO). Poruka je bila jednostavna: europska potrošnja raste, a saveznice su shvatile američku pritužbu (Euronews, KSAT). Problem je u tome što je nova NATO-ova obveza politički korisna jer Trump vidi jasnu brojku, ali operativno krhka jer saveznice još nemaju dogovor o tome što se računa, tko zatvara rupe u sposobnostima i kako se obećanja uopće provjeravaju.

Cilj koji poziva na kreativno računovodstvo

Obveza koju Rutte prodaje jest dogovor sa summita NATO-a u Haagu: do 2035. dosegnuti 5 posto BDP-a za obranu i s obranom povezane izdatke. Od toga bi 3,5 posto išlo na temeljne vojne potrebe, a 1,5 posto na širu košaricu koja obuhvaća infrastrukturu, kibernetičku otpornost, civilnu pripravnost i obrambenu industriju (NATO, BBC). Upravo u toj drugoj košarici počinju računovodstveni sukobi. Vlade mogu preimenovati obnovu željeznica, popravke luka ili proračune za zaštitu od katastrofa u obrambeni doprinos, a da pritom ne kupe ni jedan projektil.

Rutteove brojke na zbirnoj razini nisu izmišljene. Europske saveznice i Kanada povećale su temeljna obrambena ulaganja za više od 90 mlrd. dolara u realnim iznosima tijekom 2025., rekao je nakon ministarskog sastanka (NATO). Sve 32 saveznice sada prelaze stariji prag od 2 posto BDP-a (Atlantic Council). No Rutte je i sam upozorio da „sam novac ne zaustavlja projektile ni tenkove” te da summit u Ankari mora donijeti rasporedive sposobnosti, a ne samo proračunske stavke (NATO).

Španjolska jasno pokazuje gdje nastaje problem definicije. Madrid tvrdi da ciljeve sposobnosti može ispuniti s potrošnjom od oko 2,1 posto BDP-a i želi da se kibernetički sustavi, telekomunikacije i izdaci za odgovor na katastrofe računaju u košaricu otpornosti (Index.hr). Prema Brussels Timesu, Španjolska je bila jedina saveznica koja nije potpisala hašku obvezu od 5 posto (Brussels Times). Ako se takvo tumačenje proširi, cilj prestaje biti zajednički vojni standard i postaje popis nacionalnih računovodstvenih izbora.

Njemačka pokazuje drugu stranu iste napetosti. Berlin tvrdi da njegova uloga logističke kralježnice NATO-a znači da su ceste, mostovi i luke stvarna obrambena ulaganja, u okviru koncepta koji naziva „Gesamtverteidigung”, odnosno sveobuhvatna obrana (BMVg). Argument ima smisla: pojačanja prema istoku prolaze kroz njemačku infrastrukturu. Ali isti argument olakšava proračunsku politiku vladi koja se suočava s 42 mlrd. eura manjka u financiranju i upozorenjima revizora o rasipanju u nabavi dok se potrošnja povećava (Tagesschau).

Jaz u sposobnostima iza brojki

Rutteov odlazak u Washington ima vrlo konkretan razlog. Sjedinjene Države preispituju raspored svojih snaga u Europi, a Rutte je priznao da Washington prilagođava doprinos NATO-ovu Modelu snaga, planu prema kojem se određuje koje države daju koje postrojbe i sredstva. Od saveznica se traži da pokriju dio praznina (NATO). Ako se američka protuzračna obrana, obavještajna sredstva, logistika i zapovjedne sposobnosti pomaknu prema indopacifičkom prostoru, europske saveznice moraju ih zamijeniti ili prihvatiti slabije odvraćanje na istočnoj granici prema Rusiji.

Italija je otvorila drugo pitanje: što podjela tereta znači u praksi. Nakon što je Rutte rekao da je oko 500 američkih zrakoplova poletjelo iz Italije kao potpora operacijama protiv Irana, ministar obrane Guido Crosetto ustvrdio je da je Rim odobrio samo tehničke i logističke letove, a ne borbene misije, te ponudio da parlament izvijesti o svakom letu pojedinačno (Open, Adnkronos). Oporbene stranke zatražile su objašnjenje je li talijanski teritorij korišten za napade bez znanja parlamenta (Il Fatto Quotidiano). Epizoda još nije razjašnjena, ali pokazuje prazninu koju obećanja o potrošnji ne pokrivaju: baze, preleti i logistika mogu uvući državu u američke operacije prije nego što birači shvate što se dogodilo.

Nema kazne za promašeni cilj

Rutteov posjet Washingtonu kupio je vrijeme, ali nije riješio problem. NATO nema mehanizam kojim bi novčano kaznio ili sankcionirao saveznice koje ne dosegnu cilj od 5 posto; riječ je o obvezi sa summita, a ne o ugovornoj klauzuli s izvršnom snagom (Defence Priorities). Ne postoji ni dogovorena definicija, stavku po stavku, što ulazi u košaricu otpornosti od 1,5 posto, pa svaka vlada može kao obranu računati ceste, luke, kibernetičke programe ili proračune civilne pripravnosti (NATO Association of Canada). Rutte može upravljati Trumpom. Pretvaranje proračunskih obećanja 32 države u postrojbe, zalihe i logistiku koji postoje prije krize problem je koji nijedan glavni tajnik ne može riješiti sam.