Slana voda koči kanal Gent-Terneuzen

Kanal Gent-Terneuzen ovoga je ljeta pokazao koliko je europska industrijska logistika osjetljiva na vodu koje više nema dovoljno, i na sol koja dolazi predaleko u unutrašnjost. Voda u 32 kilometra dugom kanalu između Belgije i Nizozemske postala je bočata i mirna, s premalom dubinom za brodove koji inače prevoze rudu, čelik i druge rasute terete prema čeličanama i kemijskoj industriji u Gentu.

North Sea Port, prekogranična lučka uprava koja upravlja tim plovnim putem, zato je ograničila gaz brodova i djelomično zatvorila prevodnice kod Terneuzena. Kanal nije zatvoren, ali se više ne može koristiti u opsegu koji industriji treba.

Manja dubina, veći računi

Gaz broda označava koliko duboko brod uranja u vodu. Kada se raspoloživa dubina smanji, brod mora ponijeti manje tereta ili čekati povoljnije uvjete. Svaka tona koja ostane izvan skladišta raspoređuje iste fiksne troškove, od goriva i posade do lučkih pristojbi, na manju količinu robe.

Njemačka već ima preciznu sliku cijene takvog problema. Nizak vodostaj Rajne redovito prisiljava brodare da ukrcavaju manje tereta, što pokreće dodatke za nisku vodu koji prelaze 20 posto (Tagesschau). Suša na Rajni 2018. bila je dovoljno ozbiljna da, prema procjenama, smanji njemački BDP za oko 0,4 postotna boda (FAZ).

Na Dunavu su rumunjski brodari prijavljivali ukrcaj od samo 40 do 60 posto uobičajenog kapaciteta tijekom niskog vodostaja, pri čemu je jedan operater naveo gubitke od oko 6 milijuna eura u jednoj godini (Știrile ProTV). Mehanizam je posvuda isti: manje vode znači lakše brodove, a lakši brodovi znače skuplji prijevoz po toni.

Sol stvara dvostruko ograničenje

Kod kanala Gent-Terneuzen problem nije samo nizak vodostaj. Rajna ima premalo vode, ali ovaj kanal ima i previše soli. Prevodnica je zatvorena komora koja brodove podiže ili spušta između različitih razina vode. Svaki njezin ciklus može potisnuti morsku vodu dublje u unutrašnjost.

Kada udio soli previše poraste, više nije ugrožen samo brodski promet, nego i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta te opskrba pitkom vodom. Upravljanje vodom tada postaje izbor između dvije štete: otvoriti prevodnice kako bi brodovi prolazili, pa pustiti sol prema poljima i vodovodima, ili ograničiti promet kako bi se zaštitila slatka voda.

Hoogheemraadschap Delfland, nizozemska vodna uprava za to područje, upozorila je da suša i isparavanje povećavaju rizik prodora slane vode (Hoogheemraadschap Delfland). S druge strane granice, flamanska agencija za vode VMM izvijestila je da su lipanjske oborine donijele samo „ograničen oporavak”, dok je polovica praćenih lokacija podzemnih voda bila niska ili vrlo niska za ovo doba godine (VMM).

Rijkswaterstaat, nizozemska agencija za javne radove i vodnu infrastrukturu, u vlastitoj klimatskoj procjeni jasno opisuje razmjenu: voda sačuvana za piće, zaštitu od poplava ili ekološke potrebe znači manje vode za plovidbu (Rijkswaterstaat). Europska agencija za okoliš upozorava na isti sudar potreba diljem kontinenta (EEA).

Tko plaća

Prvi trošak pada na brodare i tvornice koje ovise o njihovim isporukama. Brodovi za rasuti teret prevoze sirovine, čelične ulazne materijale, gnojivo i građevinski agregat. To su teški tereti male vrijednosti po jedinici, zbog čega ih je skupo prebaciti na kamione.

Kada brod plovi s manjim teretom, razliku plaća brodar, trgovac sirovinom ili tvornica koja kupuje ulazni materijal. Željeznica i cestovni prijevoz mogu preuzeti dio prometa, ali ne dovoljno. Željeznica nosi samo oko 10 posto tereta oko North Sea Porta, a belgijsko-nizozemski projekt povećanja željezničkog kapaciteta još je u ranoj fazi (The Traveler, Logistiek.be). Cestovni prijevoz skuplji je i brzo nailazi na vlastita uska grla.

Još nema javnih podataka o tome koliko je brodova kasnilo kod Terneuzena, koliko je tona preusmjereno drugim pravcima ni je li neka tvornica smanjila proizvodnju. Zato ovo ograničenje kanala zasad treba čitati kao upozorenje, a ne kao potvrđeni gospodarski udar. No mehanizam gubitka kapaciteta već je viđen na Rajni i Dunavu, a klimatski uvjeti koji ga hrane ne idu u suprotnom smjeru.