Srpska rafinerija ovisi o SAD-u

Američki ured za kontrolu strane imovine, OFAC, krajem kolovoza produljio je tri odvojene dozvole koje zajedno drže otvorenim najvažniji energetski kanal Srbije: rad rafinerije u Pančevu, dopremu sirove nafte preko Hrvatske i pregovore mađarskog MOL-a s Rusima o preuzimanju većinskog udjela u NIS-u. Sve tri dozvole istječu 30. rujna (NIS, N1, Portfolio).

U javnosti se to često svodi na jednu vijest o produljenju američke licence. U stvarnosti je riječ o tri različita pravna odobrenja. Svako pokriva drugi dio lanca, a ispad bilo kojega od njih otvorio bi drukčiji problem: plaćanja NIS-a, fizički transport nafte ili vlasnički izlazak Gazprom Nefta.

Tri dozvole, tri točke pritiska

Prva dozvola omogućuje NIS-u, srpskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji, da radi osnovne poslove: uvozi sirovu naftu, prerađuje je u rafineriji u Pančevu južno od Beograda, prodaje gorivo, isplaćuje plaće i podmiruje transakcije. NIS je većinski u vlasništvu Gazprom Nefta, ruske naftne kompanije povezane s državom, i upravo je to razlog zbog kojega je američka dozvola potrebna. Banke, osiguravatelji i brodarske kompanije izbjegavaju poslovanje sa sankcioniranim subjektima jer obrada njihova novca može ugroziti pristup američkom financijskom sustavu. Bez dozvole nema pouzdanog platnog prometa, a bez platnog prometa rafinerija staje (NIS, NIS).

Druga dozvola odnosi se na JANAF, hrvatsku državnu kompaniju koja upravlja Jadranskim naftovodom i fizički doprema sirovu naftu od luke Omišalj do Pančeva. Ta je dozvola uža: prema formulaciji licence, pokriva samo aktivnosti koje su „uobičajene i nužne” za transport nafte prema postojećem ugovoru s NIS-om (Index.hr). Kada je prethodna dozvola istekla krajem 2025., transport je bio blokiran tjednima (Bloomberg Adria).

Treća dozvola omogućuje MOL-u, mađarskoj naftnoj grupi, nastavak pregovora s Gazprom Neftom o ruski kontroliranom većinskom udjelu od 56,15 posto u NIS-u. To je dopuštenje za razgovore, ne odobrenje za kupnju (Telex, Portfolio). MOL i Srbija u lipnju su potpisali uvjetni dioničarski sporazum. Prema tom aranžmanu, Beograd bi povećao svoj udjel za pet postotnih bodova i dobio prava blokade kod ključnih korporativnih odluka (Caliber, Telex). No dok OFAC ne odobri stvarnu prodaju, vlasništvo se ne mijenja. Računica je jasna za obje strane: MOL dobiva veći rafinerijski i maloprodajni doseg u regiji, a Srbija neruskog vlasnika uz zadržavanje utjecaja nad kompanijom.

Srbiji treba nafta, Hrvatskoj prihod

Za Srbiju je problem vrlo konkretan. Rafinerija u Pančevu pokriva oko 80 posto domaće potrošnje goriva, a sirova nafta do nje uglavnom dolazi JANAF-ovim pravcem (Index.hr). NIS je 2025. prodao 3,023 milijuna tona naftnih derivata, a u prvoj polovici 2026. ostvario neto dobit od 9,8 milijardi dinara (NIS IR, NIS IR). Srpska ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je da su pregovori MOL-a i Gazprom Nefta u „završnoj fazi” (Biznis.rs). Slične su ocjene iz Beograda već dolazile. Istodobno je Srbija uvela privremenu zabranu izvoza naftnih derivata do 30. rujna, što pokazuje da vlast pokušava osigurati domaću opskrbu dok rokovi istječu (Newsmax Balkans).

Hrvatski kratkoročni interes također je jasan. Ugovor s NIS-om čini više od trećine JANAF-ovih prihoda, prema Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Premijer Andrej Plenković rekao je da bi zaključenje dogovora MOL-a i NIS-a bilo „dobro za JANAF” jer bi uklonilo sam razlog sankcijskog rizika (N1 Croatia). Dugoročna slika manje je udobna. JANAF danas zarađuje zato što je glavna ruta. Ako MOL preuzme kontrolu nad NIS-om i poveže ga s mrežom u kojoj su već hrvatska INA i slovački Slovnaft, Mađarska i Srbija mogle bi s vremenom imati jači motiv za alternativni naftovod, čime bi se smanjila hrvatska pregovaračka snaga tranzitne zemlje (Večernji list).

Kontinuitet bez rješenja

Redoslijed produljenja govori dovoljno. NIS je najprije dobio dozvolu do 20. ožujka, zatim do 31. srpnja, a sada do 30. rujna. Svako produljenje održava gorivo na tržištu i plaće u kompaniji, ali nijedno ne približava Gazprom Neft stvarnom gubitku kontrole niti ga izvodi iz platnih kanala. Srpski i bugarski slučaj pokazuju isti obrazac: privremene dozvole mogu mjesecima održavati sankcionirane rafinerije u pogonu, a da pritom ne riješe pitanje tko je vlasnik imovine i kamo odlazi novac.

Dozvole kupuju kontinuitet, ne promjenu vlasništva. MOL i OFAC dvije su strane koje pregovaračko dopuštenje mogu pretvoriti u zaključenu transakciju. Dok se to ne dogodi, srpski sustav opskrbe gorivom ovisit će o američkom pravnom odobrenju koje se produljuje iz mjeseca u mjesec.