Sedam država brani EU rok 2035.

S jedne su strane Francuska, Španjolska i pet manjih država, koje brane čvrst rok jer o njemu ovise milijarde eura ulaganja u baterije. S druge su Njemačka, Italija i dio istočnoeuropskih država, koje žele ostaviti prostor motorima s unutarnjim izgaranjem. Razlozi su različiti, ali ni kod jednih ni kod drugih klima nije jedini motiv.

Europska Uredba 2023/851 formalno ne zabranjuje motore s unutarnjim izgaranjem. Ona od 2035. propisuje nultu emisiju CO₂ po kilometru za nove automobile, što u praksi znači da se mogu prodavati samo baterijski električni automobili. Europska komisija u prosincu 2025. predložila je ublažavanje cilja na 90 posto, čime bi proizvođači preostalih 10 posto mogli nadoknaditi e-gorivima, odnosno sintetskim gorivima proizvedenima iz uhvaćenog CO₂, ili biogorivima.

Dana 5. lipnja sedam država potpisalo je zajedničku izjavu u obranu izvornog cilja, na inicijativu francuskog ministra za ekološku tranziciju. Tvrde da u Vijeću EU-a imaju blokirajuću manjinu, odnosno 35 posto stanovništva Unije koliko je potrebno da se zaustavi zakon. No njihova zajednička težina jedva prelazi taj prag. Dovoljan je izlazak jedne države da se koalicija raspadne.

Francuska brani rok zbog industrijskih oklada, a ne samo klimatskih načela

Francuska je vlada samo u Verkorovu tvornicu baterija u Dunkerqueu usmjerila 700 milijuna eura subvencija i 880 milijuna eura javnih zajmova. Takva ulaganja imaju smisla samo ako rok 2035. prisili proizvođače automobila da kupuju europske baterije, umjesto jeftinijih azijskih.

Problem je u tome što je Renault, glavni Verkorov kupac, smanjio narudžbe s 12 GWh godišnje na samo 3 GWh, jer su baterije 30 do 40 posto skuplje od korejskih i kineskih. Macronov izvorni cilj od 100 do 120 GWh francuskih kapaciteta do 2030. sada se opisuje kao „nedostižan”. Francuska zato ne brani rok zato što joj strategija uspijeva, nego zato što bi slabljenje pravila uklonilo posljednji regulatorni oslonac koji tu strategiju još drži.

Njemačka industrija ne govori istim glasom kao kancelar

Kancelar Merz želi ukidanje pravila. VDA, njemačko udruženje automobilske industrije, procjenjuje da je do 2035. ugroženo 225.000 radnih mjesta. No studija instituta Fraunhofer ISI iz svibnja 2026. pokazala je da je više od 60 posto njemačkih automobilskih poduzeća već znatno uložilo u elektrifikaciju i da slabljenje standarda za CO₂ smatra „najmanje poželjnom mjerom”.

Tim su poduzećima potrebna stabilna pravila kako bi opravdala već potrošene milijarde. Najglasniji zahtjevi za popuštanjem dolaze od onih koji su odgađali prijelaz i sada traže dodatno vrijeme.

Italija: biogoriva jedne kompanije kao nacionalna strategija

Italija zagovara „treći put”, prema kojem bi se automobili na biogoriva računali kao vozila bez emisija. Glavni dobitnik bio bi Eni, energetski div koji je u 18 mjeseci održao 13 sastanaka s Komisijom i dobio 1 mlrd. eura od Europske investicijske banke za prenamjenu dviju rafinerija. Izvjestitelj Europskog parlamenta za reviziju pravila, Massimiliano Salini iz Forze Italije i Europske pučke stranke, predložio je povećanje kredita za biogoriva s 3 na 10 posto, što ekološke organizacije opisuju kao stav blizak industrijskom lobiranju.

No biogoriva teško prolaze kod potrošača. Vožnja 100 kilometara na HVO, hidrogenirano biljno ulje i najnaprednije biogorivo u toj kategoriji, u Italiji stoji oko 11,30 eura, približno 52 posto više nego punjenje električnog automobila, koje stoji oko 7,40 eura.

Podjela ide istok-zapad

Najjeftiniji novi električni automobil u Europi, Dacia Spring s cijenom od oko 16.900 eura, u Njemačkoj vrijedi otprilike sedam mjeseci medijalne neto plaće. U Mađarskoj je to gotovo dvije godine. Francuska ima program „socijalnog leasinga”, koji kućanstvima s nižim prihodima nudi električne automobile za 100 do 200 eura mjesečno i obuhvaća 100.000 obitelji u dvije godine. Nijedna istočnoeuropska članica nema usporediv instrument.

Razlika se vidi i u prodaji. Danska, gdje električni automobili čine oko 80 posto prodaje novih vozila, malo riskira zadržavanjem roka. Mađarska, gdje su tvornice baterija 2025. izgubile 136 milijardi forinti, a vlada sada blokira daljnje širenje kineskih tvornica, ima jasan razlog za usporavanje.

Što ostaje otvoreno

Ni Europski parlament ni Vijeće još nisu glasali. Trijalozi, završni pregovori Komisije, Parlamenta i Vijeća u kojima se usklađuje konačni tekst europskog zakona, ne očekuju se prije kraja 2026. Blokirajuća manjina sedam država aritmetički postoji, ali je krhka. Europa se prepire o brzini prijelaza dok njezine tvornice baterija gube novac, radnici ulaze u prekvalifikacije bez dokazanih modela, a najjeftiniji električni automobili i dalje dolaze iz Kine.