Sedam zemalja dogovorilo arktički nadzor

Sjedinjene Države, Kanada i pet nordijskih članica NATO-a u četvrtak su u Helsingborgu potpisale Zajedničku izjavu o arktičkoj sigurnosti, kojom najavljuju usklađeniju vojnu prisutnost i nadzor na Visokom sjeveru. Dokument je poruka odvraćanja Rusiji i Kini, ali njegova manje glasna funkcija važna je za Dansku: američke jednostrane ambicije na Arktiku, posebno prema Grenlandu, uvući u saveznički okvir.

Danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen taj je manevar rekao gotovo otvoreno. Danska godinama želi da se NATO „angažira na Visokom sjeveru i na Arktiku”, kazao je novinarima. Izrazio je nadu da će deklaracija pokazati kako „sve arktičke zemlje NATO-a sigurnosnu situaciju na Grenlandu i oko njega vide na isti način”. Odvojeno je odbio pitanja o izravnim pregovorima s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom o Grenlandu. Taj se proces, rekao je, „odvija prema planu” kroz radnu skupinu osnovanu u siječnju.

Politički signal bez pravne snage

Potpisnice se u izjavi obvezuju da će „produbiti dijalog” i uskladiti vojnu obuku. Jezik dokumenta politički je, a ne pravno obvezujući. Potvrđuju se postojeće operacije NATO-a, uključujući Arctic Sentry, pojačani nadzor pokrenut u veljači, zračno nadziranje Islanda i isturene snage u Finskoj. Nema novih obveza. Nema ni zapreke da SAD djeluje jednostrano izvan NATO-ovih okvira.

Time što se kao supotpisnica navodi „Kraljevina Danska, uključujući Grenland i Farske otoke”, Grenland se smješta unutar savezničke strukture suvereniteta. Bi li takvo uokvirivanje u stvarnom sporu oko suvereniteta aktiviralo članak 5. NATO-a, savezničku klauzulu o uzajamnoj obrani, ostaje pravno nejasno.

Pregovori s Washingtonom

Danski, američki i grenlandski dužnosnici od siječnja pregovaraju u „radnoj skupini na visokoj razini” o konkretnim američkim zahtjevima. Prema Den Korte Avisu, Washington traži tri nove vojne baze na jugu Grenlanda, u Narsarsuaqu i Kangerlussuaqu, te pravo veta na veće ulagačke projekte kako bi se blokirao kineski i ruski kapital. Danska i Grenland protive se zahtjevu za vetom.

Grenlandska vlada istodobno vodi vlastitu strategiju. Istoga tjedna Grenland je potpisao odvojene sporazume o kritičnim mineralima sa SAD-om, Francuskom i EU-om te s Kanadom. U travnju je grenlandski parlament jednoglasno izglasao preuzimanje danskog udjela od 33 posto u Greenland Airports Internationalu do siječnja 2027. Nuuk širi krug partnera i jača nadzor nad vlastitom infrastrukturom.

Europa promatra izvana

EU nije imao mjesto za stolom u Helsingborgu. Tri od sedam potpisnica, Finska, Švedska i Danska, članice su Europske unije, ali koordinacija je išla kroz NATO, a ne kroz Bruxelles. Arktička strategija Europske komisije iz 2021. bila je usmjerena na klimu i održivost; sigurnosna dopuna sada je u savjetovanju, ali očekuje se tek krajem 2026. Europski parlament prošloga je studenoga uvjerljivom većinom glasao za snažniji arktički pristup, uključujući posebnu jedinicu u Europskoj službi za vanjsko djelovanje. No parlamentarne preporuke ne stvaraju vojne sposobnosti.

Najveća europska vojna sila ostala je upadljivo suzdržana oko pitanja suvereniteta. Njemački ministar vanjskih poslova Wadephul svoje je izjave u Helsingborgu usmjerio na obrambenu potrošnju i Hormuški tjesnac, dok je Bundeswehr poslao četiri Eurofightera u NATO-ovu misiju na području Grenlanda. Berlin šalje zrakoplove, ali izbjegava politički dio rasprave.

Nordijske države iskoristile su Helsingborg kako bi američki unilateralizam učinile skupljim i vidljivijim. Arhitektura koju su ondje izgradile ipak ostaje politički signal bez pravnog ograničenja za Washington. Stvarna pravna zaštita Grenlanda proizlazi iz Zakona o samoupravi iz 2009., koji za svaku promjenu političkog statusa traži referendum. Ta je brava domaća, a ne multilateralna. Hoće li joj NATO-ove deklaracije dodati stvarnu težinu, jasnije će se vidjeti na summitu u Ankari u srpnju, kada bi se zapovjedne strukture za Arktik i podjela tereta trebale pomaknuti s formulacija na odluke.