Šest država traži porez na rafinerije

Šest ministara financija zatražilo je da Europska unija raspravi oporezivanje izvanredne dobiti naftnih kompanija. Njemačka, Italija, Austrija, Poljska, Portugal i Španjolska potpisale su zajedničko pismo Irskoj, koja trenutačno predsjeda Vijećem EU-a, odnosno šest mjeseci vodi sastanke država članica, tražeći da se tema uvrsti na dnevni red jednoga od idućih sastanaka ministara financija u Dublinu (Business Recorder/AFP, DW).

Pismo, pokrenuto na inicijativu njemačkog ministra Larsa Klingbeila, polazi od tvrdnje da naftne kompanije ostvaruju dobit i rafinerijske marže koje rastu brže od cijene sirove nafte (Les Echos, n-tv). No zahtjev da se o nečemu razgovara i zakon koji uvodi porez dvije su vrlo različite stvari.

Zašto šest ministara ne može samo uvesti porez

Porezne mjere u Europskoj uniji traže jednoglasnost: svih 27 država članica mora pristati, i to nakon što Europska komisija iznese službeni prijedlog (članak 113. UFEU-a, članak 115. UFEU-a). Jedna vlada dovoljna je da sve zaustavi. Komisijin prijedlog ne postoji, a zasad se nije pojavio ni nacrt pravnog teksta (odlučivanje u Vijeću).

Šest država ipak ima model na koji se može pozvati. EU je 2022. usvojio privremeni „solidarni doprinos” Uredbom 2022/1854, kojim su države članice morale uzeti najmanje 33 posto oporezive dobiti kompanija iz sektora fosilnih goriva iznad praga postavljenog 20 posto više od njihova prosjeka u prethodne četiri godine. Taj se namet odnosio na višak dobiti u sirovoj nafti, prirodnom plinu, ugljenu i rafinerijskoj djelatnosti. Nije bio porez po litri goriva. Prema dostupnim informacijama, sadašnje pismo traži da se krene upravo od toga presedana.

Porezni argument počinje u rafineriji

Rafinerijska marža razlika je između cijene sirove nafte i cijene benzina ili dizela koji rafinerije iz nje proizvedu. Kada se ta razlika poveća, gorivo poskupljuje prije nego što uopće dođe do benzinske crpke. Analiza Europske središnje banke zabilježila je upravo takav obrazac tijekom nedavnoga cjenovnog šoka (ECB).

Bank Austria procijenila je da bi cijene goriva u Austriji u srpnju bile oko 10 centi po litri niže da nije bilo širenja marži (Leadersnet). Barclays je europske rafinerijske marže procijenio na pet do šest puta višu razinu od uobičajene, navodeći austrijski OMV među kompanijama koje od toga imaju korist (Investing.com). Rafinerije, drugim riječima, mogu zarađivati više i onda kada sama sirova nafta ne poskupljuje jednako brzo kao gorivo.

Raspodjela je prilično jasna. Vozači gube kada se marže šire. Naftne kompanije i njihovi dioničari dobivaju. TotalEnergies je u samo pet trgovinskih dana sredinom kolovoza otkupio gotovo 1,6 milijuna dionica za oko 120 milijuna eura (ZoneBourse). Države mogu dobiti dodatne prihode ako namet opstane. Vozači dobivaju samo ako je porez oblikovan tako da kompanije ne mogu njegov trošak vratiti kroz više veleprodajne cijene.

Neke države već djeluju same

Portugal je odobrio privremeni solidarni doprinos od 33 posto na dobit naftnog sektora u 2026. koja prelazi zadani prag, izravno se oslanjajući na europski model iz 2022. (Xinhua, Jornal Economico). Poljska je pokušala s oštrijim rješenjem: nametom od 60 posto na izvanrednu dobit od prodaje goriva, od kojega se očekivalo oko 4 milijarde zlota prihoda i koji bi obuhvatio 20 do 30 kompanija, uključujući državno kontrolirani Orlen. Predsjednik Nawrocki blokirao je zakon i poslao ga Ustavnom sudu. Varšava sada traži zaobilazni put: privremeno povećanje poreza na dobit velikim energetskim kompanijama na 30 posto u 2027. (Money.pl, Polsat News).

Francuska, sjedište TotalEnergiesa, upadljivo nije među potpisnicama. Pariz već ima širok dodatni porez na dobit velikih kompanija, koji obuhvaća oko 300 poduzeća i ove bi godine, prema izvješćima, trebao donijeti 7,3 milijarde eura (TF1 Info). Francuska snažno oporezuje velike kompanije, ali nije se pridružila ciljanom nametu na naftni sektor, djelomice usmjerenom i prema njezinu nacionalnom prvaku.

Bi li vozači doista plaćali manje?

Porez na višak dobiti računa se nakon obračunskog razdoblja i samo na iznos iznad utvrđenog praga. Ne dodaje se automatski na svaku litru, kao trošarina. Poljski ekonomisti upravo su time osporavali predsjednikov argument da bi se namet odmah vidio na benzinskim crpkama (Radio ZET). No kompanije koje imaju tržišnu snagu mogu ponovno izgraditi marže kroz veleprodajne cijene, a austrijsko iskustvo s ograničavanjem cijena goriva pokazalo je da su poduzeća intervenciju nadoknađivala kroz tempiranje i podizanje cijena prije stupanja mjere na snagu (trend).

Argument za porez postoji: podaci Europske središnje banke i tržišta pokazuju da su se rafinerijske marže proširile više nego što bi opravdale cijene sirove nafte, dok pojedine naftne kompanije taj novac vraćaju dioničarima. No politika još nije sastavljena. Šest ministara nije isto što i jednoglasnost 27 država, pravni tekst ne određuje tko bi plaćao ni koliko, a ministri su zasad prepoznali rentu, ali nisu riješili pitanje hoće li se trošak na kraju preliti natrag na vozače.