16 država EU-a odbija obrambeni zaokret

U idućem sedmogodišnjem proračunu Europske unije odlučuje se hoće li Bruxelles više novca usmjeriti prema sigurnosti i industrijskoj konkurentnosti, a manje prema poljoprivredi i siromašnijim regijama. Šesnaest država članica 26. svibnja odbilo je prijedlog Europske komisije za razdoblje 2028.-2034., tvrdeći da se rezovi najviše odnose upravo na politike od kojih žive njihovi poljoprivrednici i javna ulaganja. Na drugoj strani stoje sjeverne države koje u proračun uplaćuju više nego što iz njega primaju i traže uži proračun, usmjeren na sigurnost i konkurentnost. U pitanju je gotovo 2 bilijuna eura.

Najveći proračunski zaokret u jednoj generaciji

Komisijin prijedlog mijenja redoslijed prioriteta oštrije nego ijedan prethodni proračunski ciklus. Poljoprivreda i kohezija, odnosno potpore poljoprivrednicima te infrastrukturni i razvojni transferi slabije razvijenim regijama, padaju s 62 posto ukupne potrošnje EU-a na približno 44 posto (Europska komisija). Potpore u okviru Zajedničke poljoprivredne politike suočene su s nominalnim rezom od 24 posto, na donju granicu od 295,7 mlrd. eura (capreform.eu). Kohezijska sredstva realno se smanjuju za oko 15 posto (CEPR).

Sredstva za obranu i konkurentnost povećavaju se pet puta, na približno 131 do 140 mlrd. eura (Finabel). Ukupni proračun raste gotovo do 2 bilijuna eura, ali taj rast uglavnom preuzimaju novi prioriteti.

Komisija mijenja i način isplate novca. Novi proračun udaljava se od modela u kojem država potroši sredstva, a Bruxelles joj potom nadoknadi trošak, i približava se sustavu isplata prema ostvarenim ciljevima, kakav je uveden u Fondu za oporavak nakon pandemije. Države bi novac dobivale tek nakon što ispune dogovorene reformske korake. Time Bruxelles dobiva znatno veći nadzor nad time kako se sredstva troše, što vlade primateljice brine gotovo jednako kao i sami rezovi.

Tko zapravo dobiva novac

Poljska, najveća neto primateljica u EU-u s oko 12,9 mlrd. eura godišnje, snažno ovisi o kohezijskim transferima (IW Köln). Na jugu i istoku Unije europski fondovi čine velik dio javnih ulaganja. Šesnaest država koje su potpisale zajedničku deklaraciju, većinom iz tih regija i među njima Hrvatska, tvrde da se režu upravo politike od kojih one imaju najviše koristi (Latvijsko ministarstvo vanjskih poslova, Euronews).

Druga strana raspodjele vidi se u obrambenoj industriji. Njemačka, Francuska i Švedska imaju industrijske kapacitete koji mogu osvojiti nove vojne ugovore (Bruegel). Njemačka, koja je već najveći neto uplatitelj s oko 19,8 mlrd. eura godišnje (Euronews), u novom bi proračunu mogla istodobno plaćati više i povlačiti više kroz narudžbe svojoj industriji. Zaokret zato nije samo premještanje novca između politika, nego i između država.

Zaduživanje za oružje, ali ne i za ceste

Najjači argument koalicije odnosi se na razliku koju je teško politički obraniti. EU je prošle godine odobrio 150 mlrd. eura zajedničkog zaduživanja kroz instrument SAFE, namijenjen zajedničkoj nabavi u području sigurnosti i obrane (Vijeće EU-a). Komisija nije ponudila sličan mehanizam za regionalna ulaganja. Ako se Unija može zajednički zadužiti za oružje, pitaju južne i istočne vlade, zašto ne i za ceste i bolnice?

To pitanje postaje oštrije jer Mehanizam za oporavak i otpornost, postpandemijski fond vrijedan 800 mlrd. eura, istječe 2026. godine. U državama koje o njemu ovise to bi od 2027. moglo smanjivati godišnji rast BDP-a za procijenjenih 0,25 postotnih bodova (proljetna prognoza Europske komisije 2026.). Europski parlament izglasao je povećanje od 10 posto u odnosu na Komisijin prijedlog (Europski parlament). No proračun u Vijeću zahtijeva jednoglasnost, pa štedljive države poput Nizozemske, Švedske i Austrije imaju stvarno pravo veta.

Sadržajni pregovori u Vijeću još nisu počeli. Kad počnu, vjerojatno ove jeseni, šesnaest kohezijskih država imat će brojčanu većinu, ali ne i mogućnost blokade. Štedljive države imat će veto, ali ne i većinsku potporu. Između te dvije pozicije nastat će sedmogodišnji plan potrošnje.