Slovačka bez energetskog dogovora u Washingtonu

Slovačka ministrica gospodarstva Denisa Saková otputovala je 8. listopada u Washington tražiti američki plin i zaštitu od američkih sankcija, dok njezina zemlja nastavlja kupovati rusku naftu do kraja 2027. (STVR). U javno dostupnim izvještajima o sastancima nema ni potpisanog ugovora o isporuci ni pisanog američkog izuzeća od sankcija (Denník N). To je važno jer je ruska nafta krajem 2025. činila oko 90 posto nafte koju je Slovačka trošila (Europska komisija).

Saková je putovala s čelnicima SPP-a, glavnog dobavljača plina, i Slovnafta, rafinerije u Bratislavi u vlasništvu mađarske MOL Group. Izjavila je da su američki dužnosnici razumjeli slovački vremenski plan za naftu (STVR). To je njezin prikaz razgovora. Nijedan objavljeni dokument ne pretvara ga u ugovor ili pravno izuzeće.

Hrvatski pravac uspio je jednom, na nekoliko mjeseci

Slovnaftu je za redovan rad potrebno oko 5,5 do 6 milijuna tona sirove nafte godišnje (Reuters). Saková je pravac Adria nazvala jedinom realnom alternativom ruskom naftovodu Družba (STVR). Tankeri iskrcavaju naftu na hrvatskom terminalu Omišalj, a naftovod JANAF prenosi je kroz Hrvatsku i Mađarsku do Slovačke.

MOL je za 2026. ugovorio prijevoz 2,05 milijuna tona nafte naftovodom JANAF, prema modelu „uzmi ili plati”, što znači da plaća ugovoreni kapacitet i ako preveze manje nafte (Vlada Republike Hrvatske). Taj ugovor pokriva mađarsku i slovačku rafineriju MOL-a, pa se ne radi o nafti osiguranoj samo za Bratislavu.

Najbolji dokaz o mogućnostima pravca pružio je ovogodišnji prekid isporuke. Kad je Družba bila izvan pogona od kraja siječnja do travnja 2026., Slovnaft se najprije oslonio na pričuvne zalihe (Reuters). Zatim je gotovo vratio proizvodnju na pun kapacitet, prerađujući naftu dopremljenu pravcem Adria. Rukovoditelji su ipak prijavili poteškoće s drugim vrstama sirove nafte, čiji se kemijski sastav razlikuje pa ih rafinerija mora drukčije prerađivati.

Prekid je pokazao da pravac može održati rad Slovnafta tijekom krize. Desetomjesečno testiranje cijelog lanca, od iskrcaja tankera do rafinerije, počelo je 11. ožujka, a izvještaj se očekuje početkom 2027. (MOL). Test treba odgovoriti na uže pitanje: može li naftovod iz godine u godinu pouzdano isporučivati potrebne količine u punom opsegu? Partneri se već razilaze u procjenama. JANAF navodi tehnički kapacitet od oko 11,8 milijuna tona godišnje, dok MOL ističe da je isporuka naftovodom Adria od 2022. do 2025. u prosjeku iznosila oko 1,3 milijuna tona (BIRN).

Kod plina se javlja sličan problem fizičkog pristupa. Saková traži oko milijardu kubičnih metara godišnje od rujna 2027., uz ugovor na pet do sedam godina, a dobavljač bi mogao biti iz Sjedinjenih Država, Alžira ili Azerbajdžana (SITA). Taj se datum podudara s propisom EU-a kojim 30. rujna 2027. prestaje dugoročni uvoz ruskog plina plinovodima (Uredba 2026/261). Ukapljeni prirodni plin (LNG), ohlađen do tekućeg stanja kako bi se mogao prevoziti brodom, traži više od dobavljača: potrebno je rezervirati mjesto na obalnom terminalu gdje se ponovno pretvara u plin, a zatim i kapacitet plinovoda sve do Slovačke, koja nema izlaz na more. Iskorištenost poljskog terminala u Świnoujściu 2025. bila je veća od 99 posto (ORLEN), a javno dostupni podaci ne pokazuju da SPP ondje ima rezervirano mjesto.

Dvije odvojene vrste troška i tko ih snosi

Zakon koji je Donald Trump potpisao 18. rujna obuhvaća zemlju samo ako nakon 18. listopada kupuje rusku naftu ili plin i pritom je među pet najvećih kupaca (Public Law 119-111). Moraju biti ispunjena oba uvjeta. Zakon dopušta carine do 100 posto na robu iz takve zemlje, a predsjednik ih može ukinuti samo ako Kongresu izda pisanu potvrdu (Public Law 119-111).

Nije objavljeno da je Slovačka uvrštena na popis ili da je dobila izuzeće, a dostupni podaci ne pokazuju spadaju li njezine kupnje među pet najvećih. Dozvola američkog Ministarstva financija izdana 9. listopada odnosila se na ruski dizel i nije spominjala Slovačku (OFAC). Carine bi pogodile slovačke izvoznike koji prodaju robu u Sjedinjenim Državama.

Zamjena ruske nafte drugi je trošak i snosi ga rafinerija. U Mađarskoj je ruska nafta 2024. u prosjeku stajala 471 euro po toni, a ostala nafta 564 eura (Euronews). Ta razlika objašnjava zašto rafinerije cijene rusku opskrbu, ali ne pokazuje koliko bi promjena dobavljača stajala Slovnaft. JANAF-u i prodavačima LNG-a novi bi ugovori donijeli prihod. Koliki bi se dio troška prenio na slovačke vozače ovisi o porezima i rafinerijskim maržama, odnosno razlici između prihoda od prodaje goriva te troškova sirove nafte i rada. Nijedan objavljeni podatak ne mjeri taj učinak.

Prema javno dostupnim podacima, put u Washington nije donio ni ugovor o gorivu ni izuzeće od sankcija, nego samo Sakovinu izjavu da su američki dužnosnici razumjeli slovačke planove. Hrvatski pravac održao je Slovnaft u pogonu tijekom nekoliko mjeseci krize. Dok početkom 2027. ne bude objavljen izvještaj o testiranju (MOL), nitko nije dokazao da taj pravac može zamijeniti rusku naftu u količinama potrebnima rafineriji.