Slovalco se vraća uz potporu za struju

Prve elektrolitičke ćelije u Slovalcovoj tvornici aluminija u Žiaru nad Hronom ponovno su uključene ovoga tjedna, tri godine nakon što je skok cijena električne energije zaustavio primarnu proizvodnju. Taj povratak nije važan samo za Slovačku. On pokazuje kakav dogovor europske vlade sve češće moraju ponuditi ako žele zadržati industriju koja troši goleme količine energije: jeftinu struju, nadoknadu troškova ugljika i potporu bez jasno određenog završetka.

75.000 tona, ne 175.000

Slovalco vraća 75.000 tona godišnje proizvodnje, od ukupnog kapaciteta od otprilike 175.000 tona, uz ulaganje od najmanje 100 milijuna eura. Preostalih 100.000 tona ovisit će o ugovorima o opskrbi električnom energijom koji još ne postoje i o uvjetima nakon 2030. godine.

Premijer Robert Fico predstavio je ponovno pokretanje kao povratak do 17 posto europske proizvodnje primarnog aluminija. No ta se brojka temelji na punom kapacitetu Slovalca, a ne na 75.000 tona koje su doista ugovorene, i uspoređuje se samo s proizvodnjom primarnog aluminija u Europskoj uniji, koja je pala na oko 950.000 tona godišnje nakon zatvaranja talionica diljem kontinenta. Šira europska proizvodnja u prvoj polovici 2026. iznosila je oko 3,6 milijuna tona. Po kojoj god se osnovici računalo, prvi korak znatno je manji od političke poruke.

Jeftina struja postaje industrijska politika

Primarni aluminij, dakle novi metal dobiven iz rude elektrolizom, a ne recikliranjem otpada, troši iznimno mnogo električne energije. Za jednu tonu potrebno je oko 14 megavatsati, a struja obično čini 30 do 40 posto proizvodnih troškova. Zato se talionice prve gase kad cijene porastu, a posljednje vraćaju bez državne pomoći.

Pomoć koju je Slovalco dobio ima dva dijela. Prvi je dugoročni ugovor s državnom hidroenergetskom tvrtkom Vodohospodárska výstavba, koja će osigurati oko 100 megavata stalne električne energije. Talionice se ne mogu jeftino paliti i gasiti, pa im treba osnovna opskrba strujom po cijeni znatno nižoj od tržišne. Stvarna cijena nije objavljena; državna tvrtka količine i cijene iz ugovora označila je poslovnom tajnom.

Drugi dio odnosi se na način na koji Bratislava nadoknađuje talionicama troškove električne energije povezane s ugljikom. Proizvođači struje trošak europskih emisijskih jedinica, u sustavu trgovanja emisijama ETS, ugrađuju u veleprodajne cijene. Time struja postaje skuplja za velike potrošače čak i kada sami ne povećavaju emisije. Europska komisija u srpnju je odobrila prerađeni slovački program, gotovo utrostručivši njegov proračun s 250 milijuna na 710 milijuna eura, dok je udio prihvatljivih troškova koje država smije pokriti povećan sa 75 na 80 posto. Uz to, Slovalco je dobio olakšice na naknadu za nuklearni fond i druge namete (Teraz). Slovački mediji godišnji trošak industrijskih olakšica iz Fonda za okoliš procjenjuju na oko 75 milijuna eura.

Slovačka nije iznimka. Komisija je u istom razdoblju odobrila slične programe nadoknade troškova ugljika za Češku, Francusku, Nizozemsku, Austriju i Španjolsku (Brussels Times). Španjolska Alcoa u San Cibraóu ponovno je pokrenula svih 512 ćelija do travnja 2026., čime je sačuvano više od 1.000 radnih mjesta, ali dugoročna održivost i dalje ovisi o vjetroelektranama koje nisu izgrađene i o 72 milijuna eura očekivane naknade za CO₂. Njemačko savezno ministarstvo gospodarstva tvrdi da jeftinija industrijska struja zadržava dobavljače, tvornice i kvalificirani rad u zemlji. Kritičari odgovaraju da postojeće olakšice jedva mijenjaju računicu: ARD je izvijestio da bi jedan program u primjeru industrijske cijene struje donio smanjenje s 18 na 17,6 centi po kilovatsatu.

Tko plaća, tko dobiva

Dobici su usko koncentrirani. Većinski vlasnik Slovalca, norveška aluminijska skupina Hydro s udjelom od 55,3 posto, i suvlasnik Penta Investments ponovno dobivaju proizvodnu imovinu. Više od 200 radnika u Žiaru nad Hronom zadržava posao. Prerađivačka industrija dobiva europski izvor primarnog metala umjesto oslanjanja na uvoz, koji pokriva 70 do 80 posto potražnje u Europskoj uniji.

Troškovi su raspoređeni na porezne obveznike i klimatske proračune. Naknada troškova ugljika preusmjerava prihode od dražbi emisijskih jedinica ETS-a, koji bi se inače mogli koristiti za zelene programe ili smanjenje manjka. Državna energetska tvrtka veže dio proizvodnje po neobjavljenim uvjetima i time se odriče prihoda koje bi možda ostvarila prodajom te struje na otvorenom tržištu.

To nije jednokratno ulaganje, nego sustav potpore koji je zamišljen da traje iz godine u godinu. Slovalco pokazuje da je ponovno pokretanje moguće kada država stalno preuzima dio troška električne energije. I sami vlasnici to priznaju posredno: bez novog kruga jamstava ne žele se obvezati na drugu polovicu tvornice.