Sofija probija fiskalno pravilo

Bugarska rasprava o proračunu za 2026. počinje kršenjem vlastitog pravila. Prema materijalima odbora o kojima je izvijestio Infobusiness/BCCI, planirani konsolidirani manjak, razlika između državnih rashoda i prihoda, iznosi 5,7 posto BDP-a u 2026. godini. Bugarski Zakon o javnim financijama, prema pisanju Faktija, ograničava manjak na 3 posto, pa je nacrt proračuna najprije domaći pravni test, a tek potom mogući problem u Bruxellesu. Vlada predviđa da će se manjak smanjiti na 3,8 posto 2027. i 3,0 posto 2028., što znači da ne pokušava izbjeći kršenje pravila, nego obećava da će ga naknadno ispraviti, prema istom izvješću Infobusinessa/BCCI-ja.

Niska zaduženost prikriva problem vjerodostojnosti. Nacrt predviđa da će državni dug do kraja 2026. iznositi 37,7 mlrd. eura, odnosno 30,1 posto BDP-a, a do 2028. porasti na 35,2 posto. Referentna vrijednost Europske unije za javni dug iznosi 60 posto BDP-a prema članku 126. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Sofija, dakle, još može posuđivati prije nego što sam dug postane ozbiljan rizik. Cijena se javlja na drugom mjestu: fiskalno pravilo prestaje usmjeravati očekivanja ako ga političari pomiču čim poraste pritisak na potrošnju.

Nizak dug nije bjanko dopuštenje

Dimitar Radev, guverner Bugarske narodne banke, upozorio je da nacrt produbljuje negativan proračunski trend vidljiv od 2020., umjesto da ga preokrene, izvijestila je BTA. Manjak uvijek ima račun: država mora prikupiti novac od vjerovnika danas, od poreznih obveznika sutra ili kroz rezove kasnije.

Najjači argument vlade jest da bi nagli povratak na granicu od 3 posto mogao značiti oštre rezove, odgodu ulaganja ili porezni pritisak. Nacrt zato nudi sporiju prilagodbu, kako je objavio Infobusiness/BCCI. Taj je argument uvjerljiv samo ako je manjak privremen i ako politički sustav može provesti najavljeno smanjenje.

Rizik je veći ako je manjak ugrađen u sam proračunski model. Član Fiskalnog vijeća Ljubomir Dacov citiran je kako kaže da je dublji problem strukturni manjak od oko 4 posto prema procjeni Komisije; jednostavnije rečeno, to je manjak koji bi ostao i nakon uobičajenih gospodarskih uspona i padova, izvijestio je Fakti. Tada ga rast sam po sebi ne može zatvoriti. Država mora smanjiti obećanja, povećati prihode ili nastaviti posuđivati.

Tko plaća ako povjerenje oslabi

Dobitnici su vidljivi odmah: građani i institucije koje izbjegavaju rezove u tekućoj javnoj potrošnji. Gubitnici dolaze kasnije. Budući porezni obveznici plaćaju kamate i otplatu, poduzeća mogu dočekati skuplje kredite ako državno zaduživanje povuče više novca s tržišta, a kućanstva nose rizik viših poreza ili užih javnih usluga.

Inflacijski je rizik manje jasan. Veći manjak može pojačati pritisak na cijene kada je potražnja već snažna, jer država nastavlja trošiti iznad trajnih prihoda. Javno dostupni podaci ne pokazuju da je ovaj nacrt već podignuo cijene ili prinose, odnosno kamatu koju ulagači traže za držanje državnih obveznica. Uži je problem to što slabi mjerilo prema kojem bi ulagači i Bruxelles ocjenjivali sljedeći proračun.

Pravila Europske unije daju Bruxellesu put prema formalnom nadzoru kada se prekrši referentna vrijednost manjka od 3 posto, kako objašnjavaju smjernice Komisije i bilješka Vijeća. Dostupni podaci ne pokazuju da je zbog ovoga nacrta otvoren postupak. Pokazuju da je Sofija olakšala otvaranje takvog pitanja.

Pitanje eura svodi se na signal nakon testa. Materijali Europske središnje banke i Komisije o konvergenciji povezuju ulazak u eurozonu s održivošću javnih financija, a cilj manjka od 5,7 posto u 2026. ne bi sam po sebi prebrisao ranije ocjene; stvorio bi novi problem vjerodostojnosti nakon što je Bugarska već trebala dokazati disciplinu (ESB, Komisija, Infobusiness/BCCI). Zato domaća granica nije važna samo za domaće pravo.

Rumunjska je važna jer ulagači uspoređuju proračunske putanje u regiji. Digi24 je, pozivajući se na rumunjsku središnju banku, objavio da je rumunjski manjak prema metodologiji EU-a u 2025. iznosio 7,9 posto BDP-a te da je Komisijina proljetna prognoza za 2026. predviđala 6,2 posto, zbog čega je Bukurešt izloženiji slučaj jugoistočne Europske unije. Bugarska je i dalje u boljem položaju. Usporedba ipak pokazuje koliko se brzo rasprava može pomaknuti s jednogodišnjeg proračuna na cjelokupni fiskalni smjer zemlje.

Bugarska si može priuštiti nešto dodatnog zaduživanja. Ne može pravilo od 3 posto pretvoriti u mogućnost koju se po potrebi zaobilazi, a da pritom ne izgubi dio vjerodostojnosti, čak i ako račun ne stigne odmah. Sofija sada mora dokazati da je kršenje u 2026. most natrag prema disciplini, a ne novo tumačenje same discipline.