Sofija prkosi pravilima eura

Bugarski parlament usvojio je proračun za 2026. s manjkom od 5,7 posto BDP-a i mogućnošću novog zaduženja do 10,1 mlrd. eura (BTA). Gornja granica manjka prema pravilima EU-a iznosi tri posto BDP-a, odnosno toliko smije iznositi razlika između državne potrošnje i prihoda. Bugarska je gotovo dvostruko iznad te crte.

Zbog trenutka u kojem se to događa, ovo više nije samo unutarnja proračunska bitka. Bugarska je ušla u europodručje i već je pod službenim postupkom EU-a za korekciju prekomjernog manjka. Država koja je upravo prihvatila zajedničku valutu sada provjerava koliko su fiskalna pravila europodručja doista provediva.

Brojke postaju sve lošije

Proljetna prognoza Europske komisije već je upozoravala na trajno kršenje pravila: manjak od 3,5 posto u 2025., 4,1 posto u 2026. i 4,3 posto u 2027. (Europska komisija). Usvojeni proračun prelazi i tu procjenu. Tromjesečni podaci Eurostata pokazuju smjer kretanja: u prvom tromjesečju 2026. Bugarska je imala državni manjak od 7,6 posto, najviši u EU-u (Eurostat).

Bruxelles je otvorio postupak prekomjernog manjka, formalni mehanizam koji se pokreće kada država prijeđe prag od tri posto. Sofija do 15. listopada 2026. mora pokazati usvojene proračunske mjere, ne samo najave (Vijeće EU-a, Global Banking & Finance/Reuters). Ako se kršenje nastavi, pravila u konačnici mogu dovesti i do novčanih kazni. Nova fiskalna pravila EU-a pritom više ne gledaju samo naslovnu brojku manjka, nego i rast rashoda. Komisiju zanima usporavaju li vlade putanju potrošnje, a ne samo popravljaju li rezultat u jednoj godini (Europska komisija).

Jedan podatak sprječava da se slučaj pretvori u alarm zbog duga. Bugarski javni dug iznosi oko 28,5 posto BDP-a, što je vrlo nisko prema europskim mjerilima (Eurostat). Problem, dakle, nije u tome da je Bugarska pred bankrotom. Problem je u tome što je ušla u europodručje, a istodobno izglasala proračunsku putanju kojoj Bruxelles teško može vjerovati.

Francuska je korisna usporedba. MMF za 2026. predviđa francuski manjak od 5,2 posto, dok javni dug doseže 117,6 posto BDP-a, otprilike četiri puta više od bugarskog omjera (MMF, Eurostat). Kao što smo izvijestili ranije ovoga tjedna, Pariz je pod sve većim pritiskom da predstavi vjerodostojan plan, a mjere štednje već zahvaćaju zdravstvenu potrošnju (To Brief). Bugarska testira može li Bruxelles brzo reagirati kada mala članica europodručja izglasa veći manjak od onoga koji je Komisija očekivala. Francuska testira može li isti sustav održati pritisak na veliko gospodarstvo čiji dug ima posljedice za cijeli kontinent. Oba se slučaja prate zajedno, od Beča i Berlina do Bukurešta i Varšave.

Tko zapravo plaća

Ako Bugarska bude provodila prilagodbu ograničavanjem rashoda, prostor za manevar bit će uzak. Plaće, socijalna davanja i mirovine čine oko 76 posto rashoda (BTA). To ne znači da će se te stavke automatski rezati. Znači da ih nijedna ozbiljna prilagodba ne može zaobići ako se ne povećaju porezi ili ne odgode ulaganja. U bugarskoj se raspravi već spominje zamrzavanje plaća u javnom sektoru kao dio cijene.

Ako Sofija bude odgađala prilagodbu, trošak neće nestati, nego će se premjestiti. Ulagači će tražiti više prinose, odnosno višu kamatu koju država plaća za zaduživanje, izdaci za kamate zauzimat će veći dio proračuna, a buduće će vlade imati manje prostora za odluke. Bugarski ministar financija sugerirao je da bi stvarni manjak mogao biti niži od 5,7 posto ako zbog kasnog početka proračunske godine dio kapitalnih projekata ostane nedovršen (Economic.bg). To bi popravilo naslovnu brojku, ali ne i strukturu. Sofija se i prije oslanjala na sličan obrazac, popravljajući kratkoročni rezultat jednokratnim mjerama poput predujmova poreza banaka, dok se prostor za iduće godine sužavao.

Nizak javni dug Bugarskoj daje vrijeme koje većina europskih vlada nema. No usvojeni proračun pokazuje da je glavno pitanje provedba pravila, a ne solventnost. Rok u listopadu otkrit će znači li članstvo u europodručju i fiskalnu disciplinu ili samo novu valutu.