Španjolska želi AI gigatvornicu

Europa može pisati pravila za umjetnu inteligenciju, ali ako je računalna snaga na drugom kontinentu, netko drugi drži prekidač. Španjolska sada pokušava promijeniti upravo taj odnos snaga: ne novom uredbom, nego zemljištem, trafostanicama, optičkim vezama i električnom energijom.

Tvornica za izračune

Obični podatkovni centar funkcionira poput trgovačkog centra: tisuće odvojenih poslova odvijaju se usporedno, od poslovnih baza podataka do videostreaminga. AI gigatvornica bliža je automobilskoj proizvodnoj liniji. Deseci tisuća specijaliziranih čipova povezuju se tako da zajedno rade na jednom golemom izračunu, primjerice na treniranju sustava umjetne inteligencije koji razumije jezik ili prepoznaje medicinske snimke.

Zato svaki dio sustava, od pohrane podataka do hlađenja i mrežnog povezivanja, mora biti projektiran tako da čipovi ne čekaju podatke i ne stoje neiskorišteni (Hammerspace, Schneider Electric).

Europska unija planira financirati do pet takvih gigatvornica diljem Europe, a svaka bi imala oko 100.000 naprednih čipova za umjetnu inteligenciju (Data Center Dynamics). Poziv za ponude otvara se ovoga mjeseca, a odluka se očekuje do kraja 2026. (elDiario.es).

Španjolska se natječe s projektom čije bi središte bilo u Móri la Novi, malom gradu u pokrajini Tarragoni, uz dodatnu lokaciju blizu Madrida (Europa Press).

Zašto španjolska država želi suvlasništvo

Vlasnička struktura pokazuje o kakvom je projektu riječ. Državni ulagački instrument držao bi približno 48 posto, dok bi Telefónica, građevinska skupina ACS i banka Santander imali po oko 16 posto. Tvrtka Multiverse Computing, specijalizirana za kvantno računalstvo, imala bi 4 posto (La Vanguardia, 20minutos).

Madrid želi da se taj sustav ponaša kao strateška infrastruktura, a ne kao još jedan privatni podatkovni kampus u oblaku. Sudjelovanje građevinske skupine i banke govori i nešto drugo: ovo nije samo tehnološki projekt, nego i velik posao financiranja, izgradnje i priključenja na energetsku mrežu.

Novac pritom treba čitati oprezno. Dosad prepoznatljive javne obveze iznose oko 1 mlrd. eura, što uključuje sredstva španjolske države i doprinos zajedničkom europskom programu superračunalstva (esmartcity). Često spominjanih 5 mlrd. eura odnosi se na ukupno očekivano ulaganje ako španjolska ponuda prođe, a ne na novac koji je već osiguran (elDiario.es).

Pravo usko grlo je električna energija

AI gigatvornica u praksi je industrijski pogon kojem trebaju zemljište, struja i voda. Na razini od 100.000 čipova, sama potrošnja električne energije približava se opskrbi manjega grada. Lokalna trafostanica u Móri la Novi danas isporučuje 50 MW, a plan je do 2030. kapacitet povećati prema 125 MW (20minutos).

Irska pokazuje što se događa kada razvoj mreže zaostane za podatkovnim centrima. Ondje su podatkovni centri narasli do takvog udjela u nacionalnoj potrošnji električne energije da regulator sada svako novo priključenje procjenjuje prema lokalnom kapacitetu i opterećenju sustava (CRU).

Španjolskoj zato nisu dovoljni čipovi ni europski natječaj. Prije njih moraju stići pojačanja prijenosne mreže, kapaciteti trafostanica i ugovori kojima se potrošnja može smanjiti ili pomaknuti kada je mreža pod pritiskom.

Tko će je stvarno koristiti

Najjasniji odgovor na pitanje zašto se uopće upuštati u takav projekt dolazi iz portugalske paralelne ponude: kapacitet gigatvornice bio bi otvoren malim poduzećima, novoosnovanim tvrtkama, istraživačima i javnim službama (Government of Portugal). Bolnica koja prilagođava medicinski AI model ili sveučilište koje trenira jezični sustav moglo bi koristiti europsku računalnu snagu bez slanja osjetljivih podataka pacijenata kroz izvaneuropski oblak.

Francuska pokazuje i mogućnost i granicu takvog pristupa. Na summitu Choose France privukla je 93 mlrd. eura najavljenih stranih ulaganja povezanih s umjetnom inteligencijom, dijelom zahvaljujući električnoj energiji iz nuklearnih elektrana (Le Monde). Novi podatkovni centar Mistral AI-ja pokraj Pariza radi na 13.800 Nvidijinih čipova, koji su američkog dizajna (Le Nouvel Economiste).

Europa može odlučivati gdje se umjetna inteligencija pokreće, tko dobiva pristup i koja pravila vrijede za podatke. Potpuna neovisnost o čipovima američkog dizajna još je daleko (EU AI Policy Monitor).

Španjolska zasad nije osvojila ništa. Ako bude odabrana, rad bi mogao početi oko kraja 2028. (La Vanguardia). Velik dio europskog novca za umjetnu inteligenciju još postoji kao program, kreditna linija ili financijski instrument, a ne kao strojevi na kojima istraživači mogu rezervirati vrijeme (Thorsten Meyer AI).

Presudan test bit će može li Móra la Nova na vrijeme dobiti trafostanicu, mrežni priključak i sustav hlađenja. Suverenost u umjetnoj inteligenciji manje ovisi o tome tko piše pravila, a više o tome tko može izgraditi infrastrukturu na kojoj se ta pravila uopće mogu primijeniti.