Španjolska osigurava poslove u Ukrajini

Španjolska je povećala potporu tvrtkama koje žele sudjelovati u obnovi Ukrajine na 570 milijuna eura, objavio je ministar gospodarstva Carlos Cuerpo tijekom posjeta Kijevu s oko 50 poduzeća (El País, Euronews). Na prvi pogled riječ je o pomoći Ukrajini. U stvarnosti, najveći dio paketa čini pokriće rizika kojim Madrid španjolskim tvrtkama želi otvoriti prostor u budućim ugovorima o obnovi.

Najveća stavka je osiguranje

Središnji dio paketa odnosi se na CESCE, španjolsku agenciju za osiguranje izvoznih kredita. Takve agencije ne isplaćuju nužno novac odmah, nego osiguravaju tvrtke od gubitaka nastalih zbog ratne štete, političkih poremećaja ili neplaćanja u inozemstvu. Pokriće CESCE-a povećano je s 30 milijuna na 250 milijuna eura (El País).

Uz to, COFIDES, državni instrument za razvojno financiranje, može angažirati do 100 milijuna eura, dok kreditna linija od 20 milijuna eura ide preko ICO-a i ukrajinske Raiffeisen Bank. Poseban sporazum FIEM-a, potpisan tijekom posjeta, kombinira povratne zajmove s dijelom bespovratnih sredstava (Euronews, La Moncloa).

Jamstvo nije isto što i bespovratna pomoć. Bespovratna sredstva su novac koji Ukrajina zadržava i ne vraća. Jamstvo je obećanje španjolske države da će pokriti dio gubitka ako se na osiguranom projektu dogodi šteta, politički prekid ili neplaćanje. Ako problema ne bude, porezni obveznici možda neće platiti ni euro. Ako se rizik aktivira, dio gubitka prelazi na javni sektor.

Učinak je ipak stvaran: španjolske banke i tvrtke postaju spremnije preuzeti ukrajinski ratni rizik koji bi bez državnog pokrića vjerojatno odbile. Takav model može pokrenuti projekte, ali naslovna brojka precjenjuje iznos novca koji se sada doista slijeva u Ukrajinu.

Na isti je obrazac u širem kontekstu obnove Ukrajine upozorio i CSIS. Najave često spajaju bespovratna sredstva, zajmove, jamstva i planove ulaganja koji tek moraju proći javnu nabavu, bankarske procjene, pripremu projekata i ratne uvjete prije nego što postanu stvarna potrošnja (CSIS).

Jamstva i bespovratna sredstva: što pokazuju Njemačka i Danska

Španjolska nije jedina država koja koristi vlastitu sposobnost zaduživanja i preuzimanja rizika kako bi bolje pozicionirala domaće tvrtke. Njemačka se služi sličnim modelom kroz Hermesdeckungen, odnosno izvozno-kreditna jamstva koja pokrivaju političke i komercijalne rizike. Ost-Ausschuss, njemačko poslovno udruženje za istočna tržišta, izvijestio je da je od početka ruske invazije punog opsega već preuzeto više od 50 investicijskih jamstava za projekte u Ukrajini (Ost-Ausschuss). Širi njemački paket za obnovu doseže do 233 milijuna eura kroz energetiku, stanovanje i industrijsku suradnju (AFP).

Danska je odabrala drukčiji put. Njezin najnoviji model usmjerava bespovratna sredstva preko Nefca, nordijske institucije za zeleno financiranje, izravno u općinske projekte u Mikolajivu: vodu, otpadne vode, bolnice i škole. Danska je izdvojila 26,6 milijuna eura, uz dodatna 3 milijuna eura iz Impact Fund Denmarka, dok ukrajinske općine sudjeluju vlastitim proračunima (Ritzau/Nefco).

Takav pristup danske porezne obveznike košta odmah, ali novac ide izravno u ukrajinske javne usluge, bez španjolske ili njemačke tvrtke u sredini. Razlika je bitna: Španjolska i Njemačka javnim jamstvima pomažu nacionalnim tvrtkama da se natječu za poslove, dok Danska financira pitku vodu i komunalnu infrastrukturu. Oba pristupa mogu biti korisna, ali nisu ista stvar.

Tko dobiva, a tko nosi rizik

Najjasniji dobitnici su španjolske tvrtke iz obrane, infrastrukture, prometa, željeznica i energetike, sektora čije je predstavnike Cuerpo doveo u Kijev (NV, El País). One dobivaju državno pokriće rizika koje konkurenti iz zemalja sa slabijim izvoznim kreditnim agencijama teško mogu nadomjestiti.

Europska banka za obnovu i razvoj pokazala je da jamstva za podjelu rizika mogu održati kreditiranje i u ratnim uvjetima, omogućujući milijarde eura financiranja preko ukrajinskih banaka koje bi se inače povukle iz takvih plasmana (EBRD). To ne znači da će španjolski paket biti dobro proveden. Znači samo da mehanizam, kada je pravilno postavljen, može funkcionirati.

Rizik na kraju nose španjolski porezni obveznici. Račun ostaje izvan neposredne proračunske potrošnje sve dok se jamstvo ne aktivira. Što više projekata krene u ratnim uvjetima, to je veća vjerojatnost da će barem dio njih završiti isplatom iz javnih sredstava.

Poljsko iskustvo pokazuje i drugi problem. Unatoč snažnoj javnoj potpori tome da poljske tvrtke dobiju prednost u obnovi Ukrajine, jedan je sporazum obuhvatio samo tri kompanije, iako ih je interes iskazalo više od 3.000 (Biznes Enter). Obnova oslonjena na jamstva obično pogoduje velikim, bankovno prihvatljivim tvrtkama koje već znaju raditi s državnim financijskim instrumentima.

Ukrajini trebaju strani kapital i znanje, a jamstva mogu pokrenuti poslove koje bi komercijalno tržište u ratnim uvjetima izbjeglo. No „potpora Ukrajini” i „potpora španjolskim tvrtkama u Ukrajini” dvije su različite ekonomske činjenice pod istom političkom oznakom. Madrid zasad nije objavio cjelovit prikaz očekivanih aktiviranja jamstava, popis projekata ni način na koji će ukrajinske tvrtke sudjelovati kao partneri, a ne samo kao podizvođači. Dok se to ne dogodi, brojka od 570 milijuna eura mjeri ambiciju, a ne stvarnu obvezu.