Solarnih 15 GW srušilo španjolsku mrežu

Španjolski elektroenergetski sustav raspao se 28. travnja 2025. u 12:33 po lokalnom vremenu. U otprilike pet sekundi nestalo je 15 GW proizvodnje, što odgovara 60 posto tadašnje potrošnje zemlje, a više od 50 milijuna ljudi u Španjolskoj i Portugalu ostalo je bez struje, ponegdje i do 16 sati (Gridradar, ENTSO-E Final Report). Mreža koja nije pratila brzinu priključivanja solarnih elektrana u manje je od 20 sekundi povukla za sobom opskrbu dviju država.

Kako puca elektroenergetska mreža

Europska mreža radi na frekvenciji od točno 50 Hz, što znači da izmjenična struja mijenja smjer 50 puta u sekundi. Svaka klasična elektrana, bilo plinska, nuklearna ili hidroelektrana, ima veliku rotirajuću turbinu fizički vezanu uz taj ritam. Ta masa djeluje kao amortizer: kada se dogodi poremećaj, njezina inercija sustavu daje nekoliko dragocjenih sekundi za reakciju.

Solarni paneli nemaju rotirajuće dijelove. Sunčevu energiju pretvaraju u električnu preko elektronike, odnosno izmjenjivača. Na dan nestanka struje solar je osiguravao 53 posto španjolske električne energije (IEEE Spectrum). U sustavu je ostalo vrlo malo fizičke inercije.

Završno stručno izvješće ENTSO-E-a, europskog udruženja operatora prijenosnih sustava, problem je suzilo na još konkretniju točku: nestabilnost napona. Solarne elektrane na jugu Španjolske bile su podešene tako da automatski i razmjerno ubrizgavaju ili apsorbiraju reaktivnu snagu, nevidljivu komponentu potrebnu za stabilan napon, ali bez dovoljno pametnog upravljanja. Kada je jedna elektrana oscilirala, druge su oscilaciju pojačavale. Klasične elektrane koje su ugovorom morale stabilizirati napon nisu to učinile, a neke su, prema izvješću, djelovale u suprotnom smjeru (REE Report).

Plan mreže koji je solar prerastao

Španjolska je samo tijekom 2025. dodala oko 8,8 GW novih obnovljivih kapaciteta, najviše u Andaluziji, Extremaduri i Castilli-La Manchi, regijama s mnogo sunca, ali slabijim prijenosnim vezama prema potrošačkim središtima na sjeveru. Red Eléctrica, španjolski operator mreže, poslije je priznala da je stvarni razvoj solara u te tri regije premašio pretpostavke iz plana za razdoblje 2021. – 2026. za 97 do 118 posto (Voz Pópuli). Do sredine 2025. 83,4 posto mrežnih čvorišta bilo je zasićeno, što znači da fizički više nije moglo prihvatiti novu proizvodnju (Alcircle).

Ministarstvo je odobravalo elektrane. Operator mreže trebao je provjeriti postoji li kapacitet za priključenje. Nitko nije provjerio je li druga strana obavila svoj dio posla. Godinu dana poslije španjolski regulator CNMC otvorio je 66 postupaka za izricanje sankcija, ali još nije donio nijednu konačnu odluku (Brussels Signal).

Europski jaz između ciljeva i žica

Španjolski slučaj jest ekstreman, ali nije iznimka. Europska unija ima obvezujuće ciljeve za obnovljive izvore, 42,5 posto do 2030., dok su ciljevi za ulaganja u mrežu uglavnom preporuke. Nijedan europski propis ne zahtijeva da jačanje mreže prethodi priključenju obnovljivih izvora ili ga barem prati (Clean Energy Wire).

Europska komisija procjenjuje da je do 2030. u mreže potrebno uložiti 584 mlrd. eura. Trenutačna ulaganja iznose oko 23 mlrd. eura godišnje, manje od polovice minimalnog tempa koji bi bio potreban (European Commission, Eurelectric). Njemačka pokazuje koliko taj jaz košta u praksi: njezin operator mreže godišnje troši 2,7 mlrd. eura na redispečiranje, odnosno plaćanje elektranama da smanje ili povećaju proizvodnju jer mreža ne može prenijeti struju tamo gdje je potrebna. Dovršeno je samo 21 posto od planiranih 16.800 kilometara novih dalekovoda (n-tv).

Tko plaća

Plaćaju potrošači. Troškovi zagušenja mreže ulaze izravno u mrežne naknade, a one su ugrađene u svaki račun za struju. Španjolskim su kućanstvima regulirane cijene električne energije u godini nakon nestanka struje porasle 13,2 posto, ponajprije zbog hitnih mjera stabilizacije mreže (Infobae). Njemački trošak redispečiranja raspoređuje se na obveznike plaćanja na isti način.

Dobitnici su, zasad, razvijatelji solarnih projekata koji su se rano priključili, osigurali potpore i trošak mreže prebacili na zajednički račun.

Europski paket za mreže iz prosinca 2025. ubrzava izdavanje dozvola i za obnovljive izvore i za mrežnu infrastrukturu, ali i dalje ne uvodi pravni mehanizam koji bi brzinu jednog vezao uz spremnost drugoga. Jedanaest država članica, na koje otpada 80 posto proizvodnje električne energije u EU-u, neće dosegnuti cilj od 15 posto međupovezanosti do 2030. godine (Ember). Ključno je hoće li Europa izgraditi mrežu koja može prenijeti tu struju prije sljedećeg sloma u pet sekundi.