Španjolski pad zakona o lobiranju ugrožava €260m

Španjolski je parlament 16. rujna odbacio vladin zakon o transparentnosti lobiranja, čime je ostao neispunjen jedan cilj iz plana oporavka, a prema objavljenim informacijama ugrožena je isplata 260 milijuna eura iz europskih fondova. Poraz omjerom 179 prema 155 glasova srušio je reformu koju je Madrid obećao Bruxellesu u zamjenu za sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost, europskog instrumenta nakon pandemije koji državama isplaćuje novac tek kada dokažu da su provele dogovorene reforme. Glasovanje je pritom ogolilo demokratsku napetost ugrađenu u taj sustav: izvršna vlast obveže se na reformu, parlament odbije donijeti zakon, a trošak pada na europske porezne obveznike.

Odbijena mjera, Real Decreto-ley 21/2026, trebala je uspostaviti prvi sveobuhvatni obvezni registar u Španjolskoj za interesne skupine koje pokušavaju utjecati na odluke vlasti (La Vanguardia, The Objective). Registar je proradio 4. rujna, a u njega se upisalo više od 250 subjekata. Kongres je dvanaest dana poslije poništio tu mjeru.

Zašto je Kongres glasovao protiv

Prigovori oporbe bili su proceduralni i sadržajni, a nisu se svodili na protivljenje transparentnosti. PP, Vox, Junts i UPN tvrdili su da zakon koji mijenja pravila demokratskog sudjelovanja treba proći redovni zakonodavni postupak, uz mogućnost podnošenja amandmana, umjesto da stigne u obliku hitne uredbe o kojoj se glasuje samo za ili protiv (20minutos). Prigovorili su i tome što su sindikati i udruge poslodavaca svrstani među klasične interesne skupine. To nije bila tehnička pojedinost: španjolski Ustav socijalnim partnerima daje formalnu ulogu u kolektivnom pregovaranju i socijalnom dijalogu, drukčiju od uloge korporativnog lobija koji traži pristup vlasti.

I sama je vlada priznala taj problem. Ministar digitalne transformacije Óscar López obećao je do listopada izmijenjenu mjeru iz koje bi bili izuzeti sindikati i udruge poslodavaca, čime je priznao da uredba u sadašnjem obliku ne može opstati (La Vanguardia). Premijer Pedro Sánchez glasovanje je prikazao kao pokušaj PP-a i Voxa da prikriju svoje veze s lobistima. To je politička tvrdnja, a ne dokaz motiva. Dosadašnji tijek događaja podupire uži zaključak: Kongres je odbio ovaj instrument, ovaj postupak i ovu definiciju lobista. Nije poznato bi li svih 179 protivnika blokiralo bolje sastavljen redovni zakon.

Pitanje 260 milijuna eura

Ranije su vladine procjene upozoravale da bi moglo biti ugroženo između 800 milijuna i 1,5 milijardi eura. Objavljeni iznos od 260 milijuna eura manji je jer je Komisija kao ispunjene priznala druge reforme obuhvaćene istom tranšom isplate, pa je neispunjenje cilja o lobiranju obračunala zasebno, umjesto da obustavi cijelu tranšu (20minutos). Kada smo posljednji put pisali o španjolskom napretku u provedbi plana oporavka, Komisija je upravo isplatila 6,234 milijarde eura povezane s ciljevima u stanogradnji, zdravstvu i prometu (To Brief), čime je ukupan iznos dosad primljenih sredstava dosegnuo približno 78 milijardi eura. Zastoj oko lobiranja dolazi uoči madridske pripreme posljednjeg zahtjeva za isplatu, vrijednog približno 25,9 milijardi eura i povezanog sa 148 reformskih ciljeva (La Voz de Galicia).

Nije jasno je li 260 milijuna eura već konačno izgubljeno. Prema članku 24. Uredbe o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (članak 24.), Komisija može obustaviti isplatu zbog neispunjenih ciljeva i državi dati šest mjeseci da problem ispravi. Tek nakon isteka tog roka obustava postaje trajno umanjenje. Dosad se u javnosti nije pojavila nijedna provedbena odluka Komisije koja bi potvrdila iznos od 260 milijuna eura.

Što pokazuju druge države

Dosadašnja praksa EU-a pokazuje da obustavljena sredstva nisu automatski izgubljena. Bugarskoj je zbog neispunjenog cilja u borbi protiv korupcije bilo zadržano 214,5 milijuna eura; nakon izmjene plana i korektivnih mjera Komisija je ukinula obustavu (Procjena Komisije o četvrtom bugarskom zahtjevu za isplatu). Portugalu je zbog reformi profesionalnih usluga i zdravstva privremeno zamrznuto približno 714 milijuna eura, a dio tog iznosa ponovno je dobio nakon što je dostavio nove dokaze (ECO). Rumunjska pokazuje i suprotnu stranu: približno 458,7 milijuna eura trajno je umanjeno nakon što korektivne mjere nisu uspjele (Agerpres).

Španjolska još može donijeti zakon o lobiranju u redovnom parlamentarnom postupku. No rok za dovršetak obveza u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost istekao je 31. kolovoza, a zahtjevi za konačne isplate moraju biti podneseni do kraja rujna. Donošenje zakona nakon isteka roka ne znači automatski da je ispunjen cilj čiji je rok bio raniji. Nizozemska je vlada isto poručila svom parlamentu: unutarnjopolitičke teškoće nisu objektivna okolnost koja opravdava izmjenu preuzete obveze (Nizozemski parlament).

Dublji obrazac

Glasovanje pokazuje strukturnu napetost koju je europski sustav oporavka stvorio diljem kontinenta. Nacionalne vlade sastavljaju reformske obveze, a s Komisijom pregovaraju o njihovoj financijskoj težini. Od parlamenata se potom traži da donesu zakone na koje su se vlade obvezale, ponekad po hitnom postupku, uz upozorenje da će odbijanje stajati novca iz EU-a. Ustavna ovlast parlamenta da odbije prijedlog ostaje netaknuta, ali financijska posljedica tog odbijanja ne nestaje.

Europski revizorski sud upozorio je da provjera ostvarenja ciljeva može potvrditi da je formalno ispunjena određena obveza, a da pritom ne dokaže da je reforma proizvela očekivani učinak (Posebno izvješće Europskog revizorskog suda 26/2023). U španjolskom je slučaju problem drukčiji: u središtu je pitanje je li Komisijina metoda izračuna financijske posljedice neispunjenog cilja dovoljno transparentna za javni nadzor. Iznos od 260 milijuna eura proizlazi iz metodologije koju je Komisija objavila 2023., a koja primjenjuje korektivne čimbenike za važnost, razinu ambicije i djelomično ispunjenje cilja. Metodologija je dovoljno fleksibilna da zbog jednog neuspjeha ne umanji cijelu tranšu. Istodobno je dovoljno neprozirna da nitko izvan Komisije ne može neovisno ponoviti izračun. Taj jaz između primjene sankcija i razumljivosti izračuna pitanje je na koje Komisija još duguje odgovor, ne samo Španjolskoj nego i svakoj državi članici koja se približava završetku programa.