Ceuta čeka španjolske odgovore

Španjolska je 24. kolovoza zatražila hitnu europsku pomoć za Ceutu. Više od tjedan dana poslije Europska komisija, izvršno tijelo Europske unije, još ne može obraditi zahtjev. Razlog nije politički spektakularan, ali je važan: Madrid nije odgovorio na dodatna pitanja iz Bruxellesa o tome što točno želi financirati i kako bi se novac trošio (El Español, Brussels Signal). Bez tih odgovora Komisija ne može odobriti isplatu. Svaki tjedan čekanja drugim vladama u EU-u ostavlja više prostora da Ceutu prikažu kao prijetnju otvorenim granicama u Europi.

Tri izvora novca, samo je jedan zapeo u Bruxellesu

U španjolskim i europskim izvješćima pomiješana su najmanje tri odvojena izvora financiranja. Treba ih razdvojiti.

Prvi je sam zahtjev za hitnu pomoć EU-a, podnesen kroz dva krizna fonda za unutarnje poslove, AMIF i BMVI, namijenjena troškovima prihvata tražitelja azila i upravljanja granicama (EFE, AMIF Regulation). Iznos koji se može izravno vezati uz taj zahtjev veći je od 32 milijuna eura (RTVE). Prema pisanju El Munda, Komisija bi na kraju mogla odobriti više od 100 milijuna eura, no nijedna strana nije objavila potvrđen ukupan iznos.

Drugi je španjolsko povećanje humanitarnog kredita za Ceutu od 44,51 milijun eura, koje je najavila ministrica za migracije Elma Saiz i koje Madrid želi djelomično financirati europskim mehanizmima (ABC). To je odluka španjolskog proračuna, a ne već odobrena pomoć EU-a. Treći je nacionalni paket Pedra Sáncheza za Ceutu od 309 milijuna eura, koji je odobrilo Vijeće ministara (Heraldo). Samo prvi izvor ovisi o Bruxellesu.

Zašto Bruxelles traži pojedinosti, čak i sada

Komisija nije objavila službeni popis dokumenata koje traži. No javno dostupni podaci upućuju na obične, ali presudne praznine: Španjolska još mora navesti što točno želi platiti europskim novcem, koji su troškovi prihvatljivi, preklapaju li se s nacionalnom potrošnjom i što bi europsko osoblje radilo na terenu (Eleconomista, EUobserver).

Takvo inzistiranje na dokumentaciji nije birokratski hir. Analiza Europskog parlamenta o fondovima za unutarnje poslove upozorila je na trajne probleme u praćenju trošenja, kvaliteti podataka i administrativnim kapacitetima država članica (European Parliament). Hitni europski novac može se kretati brzo, ali ne bez traga o tome kome ide i zašto.

Isti obrazac vrijedi i za španjolski zasebni zahtjev za operativnu potporu. Ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska zatražio je 10 dodatnih pripadnika stalnih snaga Frontexa, produljenje operacije Minerva, prevoditelje Agencije EU-a za azil i potporu Europola u borbi protiv krijumčarenja ljudi (Moncloa). Povjerenik Magnus Brunner najavio je brzu odluku 29. kolovoza, ali do 3. rujna nisu bili objavljeni ni raspored raspoređivanja ni datumi dolaska osoblja. Komisija je pojačanje Frontexa ponudila još 6. kolovoza, uz uvjet da Španjolska podnese službeni zahtjev (Commission briefing). Madrid ga je formalizirao tek krajem kolovoza.

Schengenska cijena čekanja

To kašnjenje nadilazi španjolske okvire. Italija se izričito pozvala na Ceutu kada je 1. kolovoza ponovno uvela privremene granične kontrole na zračnim i pomorskim linijama iz Španjolske, a potom ih produljila do 16. rujna (Commission Schengen register, ANSA). Španjolska tvrdi da poseban status Ceute sprječava sekundarno kretanje prema kopnenoj Španjolskoj (Spanish Foreign Ministry). Italija je ipak postupila drukčije. Ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedosi naveo je tri uhićenja i 21 odbijanje ulaska, iako su talijanski mediji upozorili da nije moguće potvrditi jesu li osobe kojima je odbijen ulazak doista prošle kroz Ceutu (ANSA).

U Nizozemskoj su zastupnička pitanja oporbenih stranaka FVD i JA21 premještanje maloljetnika iz Ceute u kopnenu Španjolsku pretvorila u domaću raspravu o mogućem daljnjem kretanju kroz schengenski prostor, područje EU-a bez putovničkih kontrola na unutarnjim granicama (NRC).

Španjolska tvrdi da Ceuta ne može ugroziti Schengen. Druge države članice ponašaju se kao da već može. Bruxelles ne može odobriti hitnu pomoć na temelju nepotpunog dosjea. Što dulje Madrid odgađa odgovore, to više druge vlade prazninu ispunjavaju vlastitim tumačenjem krize.