Stellantis u Europi reže 800,000 automobila

Stellantis, četvrti najveći proizvođač automobila na svijetu i vlasnik Fiata, Peugeota, Opela i Jeepa, ovaj je tjedan predstavio petogodišnji plan ulaganja vrijedan 60 milijardi eura. Oko 41 milijarde dolara, odnosno približno 60 posto ulaganja u marke, usmjerava se u Sjevernu Ameriku. U Europi će se proizvodni kapacitet smanjiti za više od 800.000 vozila godišnje. Dio tvornica koje ostaju otvorene pretvara se u pogone za sklapanje automobila razvijenih u Kini.

Razlika u dobiti koja gura zaokret

Stellantis u Sjevernoj Americi cilja profitne marže od 8 do 10 posto, dok u Europi računa na samo 3 do 5 posto. Troškovi energije u SAD-u približno su upola niži nego u Europi, a američke carine od 25 posto na uvezene automobile proizvodnju na licu mjesta čine poslovnom nužnošću. Taj je poticaj ostao snažan i nakon što je u rujnu ukinuta potrošačka porezna olakšica od 7.500 dolara za električne automobile. Stellantis ne privlače prvenstveno potpore, nego razlika u troškovima koju same europske subvencije teško mogu zatvoriti.

U Europi kompanija smanjuje opseg. Cilj joj je iskorištenost tvornica, odnosno udio kapaciteta koji se doista koristi, povećati sa 60 na 80 posto do 2030.. U praksi to znači manje proizvodnih linija, manje smjena i manje radnika, čak i ako se nijedna tvornica formalno ne zatvori. Izvršni direktor Antonio Filosa obećao je da zatvaranja neće biti, ali to se obećanje odnosi samo na 2026..

Kineski partneri ulaze, europsko inženjerstvo izlazi

Najviše govori ono što popunjava oslobođene proizvodne kapacitete. U Madridu je vlasništvo nad tvornicom preneseno na Leapmotor, kineskog Stellantisova partnera za električna vozila. U Zaragozi će Leapmotor od 2028. proizvoditi električni SUV s oznakom Opela. U Rennesu će zajedničko poduzeće s Dongfengom sklapati premium električne modele Voyah usporedno s Citroënima. Europski radnici, u starim europskim tvornicama, proizvodit će vozila čiji je razvoj premješten u kineski industrijski sustav.

Opel, najstarija njemačka masovna automobilska marka, spušten je u kategoriju „regionalne” marke. Regionalne marke dobivaju samo 30 posto ulaganja, dok četiri „globalne” marke, Jeep, Ram, Peugeot i Fiat, uzimaju 70 posto. Plan pritom ne govori ništa o baterijama. Konzorcij ACC, koji podupire Stellantis, u veljači je odgodio planirane velike tvornice baterija u Njemačkoj i Italiji. Uz 29 potpuno električnih modela planiranih do 2030., Stellantis će za najvrjedniju komponentu svakog električnog automobila koji prodaje ovisiti o azijskim dobavljačima.

Tko zapravo plaća

Najgore prolazi Italija. Tamošnje Stellantisove tvornice radile su na samo 23 posto iskorištenosti kapaciteta, a pogon u Cassinu radio je samo 19 dana u prvom tromjesečju. Sindikat metalaca Fiom navodi da je od 2020. izgubljeno 12.265 radnih mjesta. Italija je i dalje jedina velika država Europske unije bez ijedne tvornice baterija.

Francuska je u drukčijem položaju. Tvornica Poissy pokraj Pariza prestat će sklapati automobile nakon 2028., pri čemu će od oko 1.900 radnih mjesta nestati njih približno 900. Vlada bi u uobičajenim okolnostima mogla pokušati zadržati proizvodnju potporama i poreznim poticajima. No agencija za kreditni rejting S&P snizila je francuski državni rejting na A+, što poskupljuje zaduživanje same države. Parizu zato ostaje manje proračunskog prostora za industrijsku bitku takvih razmjera.

Poljska gubi 740 radnih mjesta u Tychyju i 500 u Gliwicama, ali u planu nije ni imenovana. Njemačka vlada, IG Metall i automobilsko udruženje VDA zasad šute o Opelovu spuštanju u niži rang. Španjolska i Portugal prolaze bolje: Mangualde već sklapa osam električnih modela uz 119 milijuna eura iz europskih sredstava za oporavak. No i takav dobitak ima cijenu: zemlje postaju mjesta sklapanja, a ne središta razvoja.

Šire od jedne kompanije

Ulagači nisu prihvatili priču o preokretu. Dionice Stellantisa pale su oko 5 posto na dan objave plana. Od 107 planiranih lansiranja vozila, 39 otpada na modele s motorom s unutarnjim izgaranjem ili na blage hibride, što izgleda kao tiha oklada da se europska zabrana prodaje novih benzinskih i dizelskih automobila od 2035. možda neće provesti u punom obliku.

Stellantis pritom nije iznimka. Bosch, ZF i Continental, tri najveća europska dobavljača automobilske industrije, tijekom protekle su godine najavili velika smanjenja broja radnih mjesta. Ne nestaje samo proizvodna karta jedne kompanije. Slabi industrijska osnova koja je zapošljavala jednu generaciju europskih radnika.