Švedska iznajmljuje estonske zatvorske ćelije

Švedska od idućeg mjeseca počinje premještati osuđenike u zatvor Tartu u Estoniji. Razlog je jednostavan: švedski zatvorski sustav nema dovoljno mjesta, dok Estonija ima neiskorištene kapacitete koje može naplatiti. Time se u europskoj kaznenoj politici otvara model u kojem jedna država drugoj iznajmljuje zatvorsku infrastrukturu gotovo kao što se iznajmljuje skladišni prostor u logistici. Sporazum je potvrđen, cijena je poznata i provedba može početi. Otvoreno ostaje pitanje odgovornosti: kaznu izriče Švedska, zatvor vodi Estonija, a javnosti još nije jasno pokazano kako će se nadzor i pritužbe rješavati preko granice.

Sporazum

Švedski ministar pravosuđa Gunnar Strömmer izvijestio je parlament da je Švedska osigurala do 600 zatvorskih mjesta u Tartuu (Riksdag). Parlamenti obiju država donijeli su potrebne zakone, a estonski predsjednik Alar Karis potpisao je zakon o ratifikaciji 24. lipnja (Estonian Presidency). Novi švedski zakon, koji dopušta privremeno služenje zatvorske kazne u inozemstvu, stupio je na snagu 3. srpnja (Children of Prisoners Europe). Premještaji sada mogu početi.

Financijski dio dogovora nije skriven. Švedska Estoniji plaća 30,6 mil. eura godišnje za do 300 zatvorenika, uz dodatnih 8.500 eura mjesečno za svakog sljedećeg zatvorenika (ERR). U prvoj godini Švedska plaća 23 mil. eura, iako će se zatvor puniti postupno (eznews). Petogodišnji ugovor odnosi se na punoljetne muškarce osuđene za nasilna kaznena djela ili kaznena djela povezana s drogom.

Računica je obostrana. Švedska kupuje vrijeme i prostor brže nego što može izgraditi nove zatvore kod kuće. Estonija pretvara neiskorištenu javnu infrastrukturu u prihod i zadržava radna mjesta u regionalnom gradu. Svaka strana dobiva ono što sama teško može brzo proizvesti.

Isproban model, ali ne i bez rizika

Ovo nije prvi europski slučaj prekograničnog najma zatvorskih kapaciteta. Norveška je, zbog prenapučenosti, unajmila 242 mjesta u nizozemskom zatvoru Norgerhaven (Norwegian government, Dutch government). Odbor Vijeća Europe za sprječavanje mučenja, poznat kao CPT, koji nadzire uvjete lišenja slobode u europskim državama, ocijenio je da su uvjeti u Norgerhavenu u osnovi bili izvedivi (CPT). Danska je potpisala sličan sporazum s Kosovom za do 300 zatvorenika, ali ga nije provela, dijelom zato što slanje zatvorenika izvan Europske unije otvara složenija pravna pitanja oko zaštite prava.

Švedsko-estonski sporazum oslanja se na zajednička pravila EU-a o temeljnim pravima i pravosudnoj suradnji. No udaljenost između Švedske i Tartua znatno otežava obiteljske kontakte u usporedbi s nizozemskim modelom, gdje je zatvor bio udaljen nekoliko sati vožnje od države koja je izrekla kaznu.

Tko rješava pritužbe?

Estonski dužnosnici očekuju da će osobni obiteljski posjeti biti rijetki. Zatvorenici će se uglavnom oslanjati na telefonske i videopozive (Rus ERR). Children of Prisoners Europe, zajedno sa švedskim organizacijama BUFFF i Räddningsmissionen/Solrosen, upozorio je da troškovi međunarodnog putovanja dodatno opterećuju obitelji koje su često već pod financijskim pritiskom, te da ekran ne može zamijeniti neposredan odnos roditelja i djeteta (Children of Prisoners Europe). Švedski zakon traži da se pri odluci o premještaju uzmu u obzir obiteljske veze i pravo na privatni i obiteljski život iz članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR). Kako će se ta procjena provoditi u praksi, zasad nije objavljeno.

Teže je pitanje tko postupa po pritužbama nakon što zatvorenik uđe u Tartu. Svakodnevni režim izdržavanja kazne uređuje estonsko zatvorsko pravo, ali Švedska ostaje država koja je kaznu izrekla. Ako zatvorenik prijavi zlostavljanje ili uskraćivanje zdravstvene skrbi, iz javno dostupnih materijala nije vidljivo kojem se tijelu obraća, na kojem jeziku i prema kojem pravnom sustavu zaštite. CPT može obavljati nadzor, ali nije najavljen zajednički raspored inspekcija ni obveza zajedničkog izvješćivanja. Estonija vodi zatvor. Švedska je vlasnica kazne. Javni dokumenti ne objašnjavaju tko istražuje slučaj kada se odgovornost izgubi između ta dva sustava.

U samom Tartuu održani su prosvjedi protiv sporazuma, pri čemu su neki sudionici koristili otvoreno pogrdan jezik prema zatvorenicima koji dolaze iz Švedske (ERR). Lokalna zajednica preuzima sigurnosne rizike, političko nezadovoljstvo i stigmu. Švedska dobiva rasterećenje svojih zatvora.

Norveško-nizozemski primjer pokazuje da takav model može funkcionirati. Pokazuje i to da je prestao čim je pritisak na zatvorski sustav popustio, bez odluke da postane trajno rješenje. Švedsko-estonski sporazum spreman je za prve premještaje u kolovozu. Ako ne postoje neobjavljeni protokoli, zatvorenici će krenuti prije nego što javnost vidi putuje li s njima i odgovornost.