Švedskih 600 vojnika vodi NATO u Finskoj

Švedska je 6. lipnja 2026. preuzela zapovjedništvo nad NATO-ovom devetom borbenom skupinom Prednjih kopnenih snaga u Finskoj, čime je oko 600 švedskih vojnika stavljeno pod izravnu nadležnost SACEUR-a, vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu. Svečanost u Norrbottenskoj pukovniji u Bodenu, na sjeveru Švedske, označila je prvi put da jedna nordijska zemlja vodi NATO-ovu prednju formaciju za odvraćanje (finsko Ministarstvo obrane, švedske Oružane snage).

Ta se odluka uklapa u širu računicu Washingtona. NATO-ov vrhovni zapovjednik, general Alexus Grynkewich, rekao je 19. svibnja u Bruxellesu da saveznici „apsolutno” trebaju očekivati nova američka smanjenja snaga, opisujući ih kao „višegodišnji proces”: „Kako europski stup saveza jača, to Sjedinjenim Državama omogućuje da smanje svoju prisutnost u Europi” (NATO, Military Times). Što Europa uspješnije gradi vlastite sposobnosti, to je američki argument za povlačenje jači.

Od okidača do obrane prostora

Prednje kopnene snage zamijenile su starije borbene skupine pojačane prednje prisutnosti, koje je NATO uspostavio 2016. kao svojevrsni vojni okidač. Te su male multinacionalne postrojbe bile raspoređene u baltičkim državama: nisu bile dovoljne da zaustave ruski napad, ali jesu bile dovoljne da svaki napad na njih znači pogibiju NATO-ovih vojnika i time aktiviranje odgovora cijelog saveza.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., summit u Madridu odbacio je takvu logiku i najavio podizanje formacija na razinu brigade. Doktrina se pomaknula s „odvraćanja kaznom”, odnosno prijetnje odgovorom nakon napada, prema „odvraćanju uskraćivanjem”, u kojem snage moraju biti sposobne stvarno zadržati teritorij, a ne samo primiti prvi udar (NATO, GSSC Lithuania).

FLF Finland zatvara neprekinuti lanac od devet takvih formacija od Arktika do Crnog mora. No njegova je struktura neuobičajena. U svakoj drugoj borbenoj skupini vodeća država, odnosno ona koja daje većinu vojnika i zapovjedne infrastrukture, raspoređuje snage na teritoriju države domaćina. Švedska svoju skupinu drži kod kuće, u Bodenu, dok je samo multinacionalni zapovjedni stožer smješten u Rovaniemi u finskoj Laponiji.

Švedske snage imaju obvezu brzog prebacivanja, ali nisu trajno raspoređene prema naprijed. Švedski je parlament do kraja 2026. odobrio slanje do 1.200 pripadnika za Finsku, uz političku ambiciju da se dosegne razina brigade, otprilike 5.000 vojnika. Rok za to nije određen (Riksdag, YLE).

Praznina u sposobnostima

Dok Sjedinjene Države smanjuju prisutnost u Europi, s njima odlaze i sposobnosti koje Europa teško može brzo nadomjestiti. Pentagon je otkazao raspoređivanje dalekometnih projektila u Njemačkoj, a Europa trenutačno nema istovjetnu kopnenu konvencionalnu sposobnost udara u operativnoj uporabi (El País). Otkazana je i planirana rotacija 4.000 američkih vojnika u Poljsku, čime je poremećen kanal kroz koji se održavala američka prisutnost u baltičkim državama (Euronews).

Smanjenje broja vojnika prati i promjena u zapovjednoj strukturi. Prvi put od osnutka NATO-a europski će časnici voditi sva tri združena zapovjedništva saveza, operativna sjedišta koja upravljaju kampanjama, dok Sjedinjene Države zadržavaju komponentna zapovjedništva za zračne, kopnene i pomorske snage (NATO). Na papiru, to izgleda kao europsko preuzimanje odgovornosti. U praksi, ključna ovisnost ostaje: Amerikanci i dalje kontroliraju sposobnosti bez kojih ta zapovjedništva teško funkcioniraju, od obavještajnih podataka i svemirskog nadzora do logističke infrastrukture i nuklearnog odvraćanja.

Estonski Međunarodni centar za obranu i sigurnost u svibnju je objavio najizravniju procjenu: nordijske i baltičke države moraju, kao najgori scenarij, planirati provedbu NATO-ovih regionalnih obrambenih planova bez američke potpore (ICDS). Isti je izvještaj preporučio pregovore o europskoj nuklearnoj dopuni s Francuskom i Ujedinjenom Kraljevinom. Nijedna vlada taj prijedlog zasad nije preuzela.

Brigada bez roka

FLF Finland uspostavljen je prije NATO-ova summita u Ankari u srpnju, na kojem će podjela tereta biti glavna tema. Švedska cilja na obrambenu potrošnju od 3,5 posto BDP-a do 2030. (NATO). Države koje bi trebale pridonijeti, među njima Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Italija, Danska i Island, najavile su namjeru priključivanja skupini FLF Finland, ali nisu potvrdile ni konkretne snage ni rokove.

Razmak između bojne od 600 vojnika i brigade od 5.000 pripadnika zato ostaje politički priznat, ali vojno neisplaniran. U tome je i središnji problem Grynkewicheve doktrine: Europa gradi konvencionalne sposobnosti upravo zato da bi se Sjedinjene Države mogle povući, ali se pritom još godinama oslanja na američke sustave za koje nema europsku zamjenu.