Švedska ubrzava vojnu tehnologiju

U Ukrajini se svakodnevno vidi što znači rat u kojem se tehnologija mijenja brže od vojnih procedura. Dron naiđe na novi ruski signal za elektroničko ratovanje, odnosno na usmjereno radijsko ometanje koje mu poremeti upravljanje. Postrojba prijavi kvar, inženjeri pošalju programsku nadogradnju koja mijenja frekvenciju rada, a već za nekoliko dana sljedeći let uspijeva. Takav krug, od problema preko popravka do ponovne uporabe na bojištu, danas je brži od svega za što su mirnodopske vojske bile projektirane (Ifri). Europske oružane snage nabavu i dalje mjere godinama. Švedska je sada svojoj vojsci naložila da taj razmak smanji.

Vojska preuzima upravljač

Stockholm je 20. srpnja Oružanim snagama povjerio novu objedinjenu funkciju za obrambene inovacije. Zadatak je povezati ono što vojnici stvarno trebaju s poduzećima i istraživačima koji to mogu razviti, uz potporu agencije za nabavu FMV, istraživačkog instituta FOI i Vinnove, švedskog civilnog tijela za poticanje inovacija. Pisano izvješće mora biti predano do 1. studenoga 2026. (Swedish government).

General-pukovnik Carl-Johan Edström, načelnik obrambenog stožera, sažeo je logiku odluke bez uljepšavanja: prednost ima onaj tko prvi uoči problem, izradi rješenje i najbrže ga dostavi borbenim postrojbama (Aftonbladet).

Švedska već provodi prve pokuse. U Strilabu, petotjednom programu u Stockholmu, vojnici i civilni studenti tehničkih znanosti rade u malim skupinama, uz mentore s Harvard Business Schoola i instruktore iz Silicijske doline, na alatima koji bi za bojište mogli biti uporabivi već na jesen (Sveriges Radio). Inovacijski izazovi FMV-a postavljeni su tako da prijedlog od početne zamisli do spremnosti za proizvodnju dođe u 12 mjeseci (Nordic Defence Sector).

Zašto je kupnja oružja spora s razlogom

Civilni dron može biti domišljat prototip. Vojni sustav mora raditi nakon trešnje u oklopnom vozilu, pod neprijateljskim radijskim ometanjem, nakon popravka koji na terenu izvodi iscrpljena posada na hladnoj kiši, i pritom mora komunicirati sa savezničkim sustavima u NATO-u. Svaki od tih slojeva produžuje razvoj, ali ne zbog birokratske lijenosti, nego zbog stvarnih zahtjeva uporabe (Ifri).

Zatim dolazi administrativni dio. Uredi za nabavu često pišu zahtjeve za idealan budući sustav, primjerice cijelu obitelj dronova sa svim mogućim sposobnostima, dok je vodu na terenu već sljedeći mjesec potreban kvadrokopter otporan na ometanje. Natječaji, revizijski tragovi i izvozne kontrole dodaju nove mjesece. Još je teže prijeći na masovnu proizvodnju: mala skupina može improvizirati jedan dron, ali uvođenje tisuća komada traži dobavne lance, nadzor kvalitete, pričuvne dijelove i priručnike za obuku (MWI). Švedska izvozna agencija zaključila je da je zemlja svjetski jaka u izumima, ali znatno slabija u pretvaranju ideja u industrijsku proizvodnju (EKN).

Svaka država napada drugi dio lanca

Švedska u tome nije usamljena. Danska je pokrenula partnerstvo između svoje obrambene obavještajne službe, Tehničkog sveučilišta DTU i industrije kako bi se obavještajne potrebe pretvorile u strukturirana tehnološka ispitivanja (DTU). Njemačka mijenja pravila određivanja cijena u obrambenoj nabavi jer sadašnji sustav, u kojem država poduzeću nadoknađuje troškove i dodaje dogovorenu dobit, pogoduje velikim etabliranim dobavljačima, a manje tvrtke za dronove i umjetnu inteligenciju gura na rub (Handelsblatt). Na razini Europske unije, agenda Europske komisije Defence Readiness 2030 usmjerena je na pojednostavljenje pravila javne nabave i brže izdavanje dozvola za obrambenu infrastrukturu (European Commission).

Dijagnoza se po Europi sve više podudara: veća potrošnja sama po sebi ne stvara vojnu sposobnost ako država ne zna jasno definirati potrebe, ispitati tehnologiju, brzo kupiti ono što radi i povećati proizvodnju prije nego što se prijetnja promijeni.

Što treba pratiti

Švedska ovime nije riješila problem. Dodijelila je odgovornost, a to je važno jer je rascjepkana nadležnost jedan od glavnih zastoja: postrojbe razumiju prijetnju, mlade tehnološke tvrtke imaju rješenja, nabavne agencije drže proračun, ali nitko ne upravlja cijelim krugom. Mandat zasad ne navodi tko će imati proračunske ovlasti, hoće li postojati izuzeća od pravila nabave ni kako će se ugovarati proizvodnja (Swedish government).

Ispit u idućih godinu dana bit će vrlo konkretan. Mogu li operativni problemi brže stići do inženjera? Mogu li prototipovi do odluka o nabavi doći za mjesece, a ne za godine? Mogu li provjereni sustavi doći do vojnika prije nego što se bojište već promijenilo? Ukrajina je pokazala da je takva brzina moguća. Švedska pokušava dokazati da se ona može ugraditi u sustav koji i dalje mora poštovati javni novac, pravni nadzor i NATO-ovu disciplinu.