Belgija ostala bez fregata

Belgijska fregata Leopold I već je otprilike tri tjedna u američkoj luci zbog tehničkog kvara, prema belgijskim medijima. Njezin jedini sestrinski brod, Louise-Marie, ulazi u redovito održavanje. Taj vremenski preklop znači da država članica NATO-a i Europske unije trenutačno nema nijedan raspoloživ eskortni ratni brod više klase. Jedan mehanički kvar izbrisao je cijeli belgijski doprinos zajedničkoj pomorskoj obrani.

NATO i EU traže brodove. Države ih daju — ili ne daju.

NATO-ove višenacionalne pomorske skupine izgledaju kao savezničke snage, ali svaki brod pripada nacionalnoj ratnoj mornarici. NATO nema vlastitu flotu. U stalne pomorske skupine visoke spremnosti ulaze fregate koje države članice rotacijski stavljaju na raspolaganje (NATO MARCOM, NATO). Europska unija funkcionira jednako: operacije poput ASPIDES-a, misije u Crvenom moru koja štiti trgovačke brodove od hutističkih napada, ovise isključivo o brodovima koje vlade odluče poslati (Vijeće EU-a, Operation ASPIDES).

Mehanizam moći tu je vrlo konkretan. NATO i EU mogu koordinirati, planirati i tražiti. Nacionalne vlade posjeduju brodove, određuju raspored održavanja, zapošljavaju posade i upravljaju nabavom. Kad belgijska mornarica s dvije fregate padne na nulu, iz savezničkog stožera ne pojavljuje se zamjenski brod. Prazninu popunjava neka druga saveznica ili praznina ostaje.

Nizozemska veza

Belgija i Nizozemska ne održavaju samo zajedničke vježbe. U zapovjednoj strukturi Admiraal Benelux dvije mornarice dijele operativno planiranje i osoblje (Admiraal Benelux). Svoje zastarjele fregate zamjenjuju zajedno, kroz jedan ugovor s Naval Groupom (Naval Group).

Takva integracija ima cijenu kad jedan partner privremeno ispadne iz igre. Ako nizozemski planeri računaju na belgijsku fregatu za zajedničku zadaću, moraju sami pokriti to mjesto ili prihvatiti slabiju prisutnost. Belgijska situacija spomenuta je i u nizozemskim parlamentarnim dokumentima, što pokazuje da su dužnosnici problem registrirali (1848.nl). Nema dokaza da je nizozemska mornarica formalno popunila nastalu prazninu. No zajedničko zapovijedanje vrijedi onoliko koliko obje strane mogu stvarno poslati brodove.

Isti manjak, veće razmjere

Njemačka pokazuje nabavnu stranu istog problema. Berlin je odustao od problematičnog programa fregata F126 i prešao na dizajn TKMS-a nakon što se izvorni projekt pokazao neizvedivim (Quwa). Prema Reutersovoj vijesti koju prenosi n-tv, NATO od Njemačke traži da u najvišoj spremnosti održava četiri borbena broda specijalizirana za protupodmorničko ratovanje (n-tv/Reuters). Prve isporuke ne očekuju se prije 2029.

Danska pokazuje stranu potražnje. Naoružana ruska plovila dovoljno često prolaze danskim tjesnacima da je njihovo praćenje postalo rutina (Tidende). Kopenhagen je naručio nove brodove za nadzor i zaštitu, ali isporuke se protežu prema razdoblju od 2028. do 2030. godine (BT).

Obrazac se ponavlja: prijetnja je sadašnja, brodovi su budući.

Tko duguje odgovor

Ništa od ovoga ne dokazuje da NATO ima nepopunjeno eskortno mjesto zato što se jedna belgijska fregata pokvarila. Saveznički sustav izgrađen je na rotacijama i može s vremenom apsorbirati praznine. Operativni raspored zadaća koji bi potvrdio ili opovrgnuo propuštenu obvezu nije objavljen. Rubovi sustava su tanki, ali sustav nije puknuo.

Problem je u tome što europske pomorske obveze sve brže prestižu kalendare održavanja i sustave nabave koji bi ih trebali poduprijeti. Belgija trenutačno ne može poslati nijednu fregatu. Njemački protupodmornički brodovi udaljeni su godinama. Danska naručuje trupove koji neće stići prije prijetnji zbog kojih se naručuju. Odgovornost je na nacionalnim ministarstvima obrane: na vladama koje potpisuju zajedničke obveze, a zatim nedovoljno financiraju, odgađaju ili ne održavaju brodove potrebne da se te obveze ispune.