Thwaites: 30 milimetara višeg mora do 2100.

Beneath Thwaites, seawater loosens the ice that still holds the seabed.
Kompozicija slike · tobriefMnogi računalni modeli Antarktike izostavljaju jedan oblik taljenja: morska voda nagriza ledenjak odozdo, ondje gdje led još leži na morskom dnu. U novom istraživanju koje je uključilo taj proces, ledenjak Thwaites, zapadnoantarktički div prozvan „ledenjakom sudnjeg dana”, prema projekciji bi do 2100. mogao globalnoj razini mora pridonijeti s oko 30 milimetara — približno dvostruko više od prosjeka ranijih modela, koji iznosi 15,2 milimetra (Nature Communications). Tu usporedbu ipak treba uzeti s oprezom: raniji modeli znatno su se razlikovali, pa se pomno prilagođen rezultat uspoređuje sa sredinom vrlo raspršenih procjena.
Recenzirano istraživanje Mattije Poinellija, Erica Rignota i njihovih suradnika objavljeno je 12. listopada (PubMed). Riječ je o projekciji jednog modela, a najsnažniji dokaz u istraživanju pruža usporedba njegovih inačica sa skrivenim taljenjem i bez njega.
Gdje led gubi oslonac
Zamislite težak splav koji se spušta niz navoz prema jezeru: stražnji mu dio još pritišće rampu, dok prednji pluta. Glaciolozi granicu između dijela koji leži na dnu i dijela koji pluta zovu linijom uzemljenja. U uobičajenim modelima ona je oštra crta, a ocean topi led uglavnom s plutajuće strane.
Kod Thwaitesa ta je granica manje jasna. Dok plima raste i povlači se, led se savija, a morska voda može prodrijeti ispod dijela koji inače leži na dnu. Ranija istraživanja radarskim satelitima Rignotove skupine zabilježila su savijanje leda pod utjecajem plime na širokom području te na temelju toga zaključila da morska voda prodire ispod leda (PNAS). Dio istraživača sudjelovao je u oba rada, pa se novi model oslanja na to opažanje, koje mu ne služi kao neovisna provjera.
Taljenje u toj zoni stanjuje led upravo ondje gdje se oslanja na morsko dno. Kad taj oslonac oslabi, ledenjak može izgubiti dodir s uzvišenjima na dnu koja ga zadržavaju, pa led iza njih lakše otječe prema moru. To je važno jer većina doprinosa ledenjaka porastu razine mora dolazi od leda koji je ležao na dnu prije ulaska u ocean. Led koji već pluta nalik je kockici u čaši: svojom je težinom već istisnuo odgovarajuću količinu vode.
Provjera modela na prošlosti
Prije nego što su izračunali buduće promjene, istraživači su provjerili može li model prikazati ono što su sateliti zabilježili od 1996. do 2023. Svako su izvođenje modela usporedili s opaženom brzinom kretanja leda, njegovim stanjenjem i položajem linije uzemljenja (Research Square). Istodobno točno prikazati sva tri podatka znatno je teže nego pogoditi samo jedan. Slično se od meteorološkog modela traži da istodobno vjerno prikaže jučerašnju temperaturu, vjetar i kišu.
Inačice koje su uključivale široku zonu taljenja bolje su prikazale zabilježene promjene nego one bez nje. Zatim su istraživači obje inačice pokrenuli prema budućnosti, uz klimu zadržanu na prosjeku iz razdoblja od 1996. do 2023. Bez te zone Thwaites bi do 2100. pridonio porastu razine mora za 8,3 milimetra. Uz zonu široku nekoliko kilometara, doprinos bi iznosio 30,1 ± 5,7 milimetara; oznaka ± prikazuje raspon neizvjesnosti oko središnje procjene (Nature Communications). Zadržavanje klime na istoj razini namjeran je izbor: tako se izdvaja učinak izostavljenog procesa taljenja, bez nagađanja o brzini budućeg zagrijavanja oceana.
Što to znači za europske obale
Procjena za Thwaites odnosi se na njegov doprinos globalnom prosjeku, a ne na porast koji će osjetiti pojedina obala. Lokalna razina mora ovisi i o tome uzdiže li se kopno ili tone te o regionalnim uvjetima u oceanu (NASA). U Europi se rizik očituje u olujnom podizanju mora i visokim plimama. Europska agencija za okoliš očekuje da će porast razine mora, bez snažnije obalne zaštite, znatno povećati učestalost ekstremno visokih razina mora na velikom dijelu europske obale (EEA).
Najjasniji nalaz istraživanja proizlazi iz usporedbe dviju inačica istog modela: riječ je o istom ledenjaku, a klima je u objema jednako nepromijenjena. Kad model uključi taljenje ispod leda koji još leži na morskom dnu, bolje prikazuje nedavnu prošlost i predviđa znatno veći doprinos porastu razine mora. To je konkretan razlog da taj proces uključe i brojni modeli ledenih ploča koji ga zasad izostavljaju.
Details about this article
- Model:
- claude-opus-5-5
- Generated:
- 10/14/2026, 1:44:27 AM
- Pipeline run:
- eu_pipeline_20261014_005006
- Watermark:
- SynthID (Google's invisible watermark)
- Human review:
- None before publication