Trgovci zauzeli grčki plinski koridor

Više od 45 posto raspoloživog kapaciteta za izvoz plina iz Grčke prema Bugarskoj zakupljeno je na godišnjim dražbama grčkog operatora DESFA-e za iduće četiri plinske godine (in.gr, iefimerida). Kupci su DEPA Commercial, glavni grčki trgovac plinom, i Atlantic SEE LNG Trade. Oni ne kupuju samo kratkoročnu mogućnost trgovanja, nego plaćaju višegodišnje pravo korištenja pravca koji je zamišljen kao južni ulaz neruskog plina prema jugoistočnoj i srednjoj Europi.

Količina nije velika: oko 13.000 MWh dnevno, prema podacima iefimeride. No zakup kapaciteta nekoliko godina unaprijed ozbiljniji je tržišni signal od jednokratne kupnje na spot tržištu. Pitanje je koliko sama rezervacija cjevovoda doista približava regiju energetskoj neovisnosti.

Kupuje se prolaz, ne plin

Dražba kapaciteta ne znači prodaju plina. Ona znači prodaju prava korištenja ulazne ili izlazne točke u plinskoj mreži, prema pravilima Europske unije koja standardiziraju raspodjelu prekograničnih kapaciteta (EU CAM network code). To je poput rezervacije prometne trake na autocesti: prostor je osiguran, ali i dalje treba imati vozilo, gorivo i odredište.

Da bi plin zaista tekao, trgovac mora imati prodavatelja i kupca. Mora dan unaprijed najaviti količine, osigurati svaki sljedeći dio rute i dovesti plin do krajnjeg kupca po cijeni koja ima tržišnog smisla. Zakupljeni kapacitet može služiti kao osiguranje, može se koristiti djelomično, a može ostati neiskorišten ako razlika u cijenama nestane.

Bugarska dobiva plin, ali što se događa s cijenom sjevernije?

Uvjerljiviji dokaz već postoji na prvoj granici. Bugarska preko infrastrukture povezane s Grčkom već prima neruski plin. Interkonektor Grčka-Bugarska, poznat kao IGB, prenosi 3 mlrd. prostornih metara godišnje, uz planove proširenja prema 5 mlrd. prostornih metara (ICGB). Bugarski regulator KEVR odredio je reguliranu cijenu plina za srpanj na 37,70 eura/MWh, prije pristojbi za pristup, mrežarina, trošarina i PDV-a (KEVR, Fakti). Ta cijena već odražava opskrbnu mješavinu u kojoj su azerbajdžanski plin iz cjevovoda i ukapljeni prirodni plin kupljen na dražbi.

Cjevovodi, dakle, postoje. Cjenovna računica za zemlje sjevernije još nije dokazana. Ukapljeni prirodni plin koji stigne na grčki terminal mora se ponovno pretvoriti u plinovito stanje, uvesti u grčku mrežu, prevesti do bugarske granice, a zatim gurati dalje kroz Rumunjsku, Mađarsku ili Slovačku. Svaka granica dodaje reguliranu mrežarinu (EU tariff network code). Svaki prijelaz pretvara političku priču o diversifikaciji u provjeru cijene.

Prema Serbia Energyju, bugarska regulirana cijena bila je oko 4 eura/MWh niža od terminskih cijena na TTF-u, glavnom europskom veleprodajnom plinskom čvorištu u Nizozemskoj. Dok taj plin stigne do mađarske ili slovačke tvornice, troškovi prijevoza mogu potpuno pojesti tu razliku.

Mađarska i Slovačka i dalje su oko 70 do 80 posto ovisne o ruskom plinu, uglavnom preko plinovoda TurkStream (ACER, Euronews). Slovački dominantni opskrbljivač SPP diversifikaciju opisuje prije svega kao sigurnosni alat, a ne kao način smanjenja troškova (SPP). Alternativni pravci tim zemljama daju pregovaračku snagu i osiguranje u krizi. Još ne jamče jeftiniji plin.

Mogućnost izbora, ne neovisnost

Ruski plin i dalje pokriva oko 12 posto potražnje u Europskoj uniji. Prema srpanjskom praćenju ACER-a, u prvim mjesecima 2026. ruski uvoz cjevovodima porastao je 7 posto, a isporuke ukapljenog prirodnog plina 11 posto u odnosu na prethodno razdoblje (MondoVisione, ACER). Ovisnost nije nestala. Skupina Europske komisije za koordinaciju opskrbe plinom izvijestila je da zasad nema neposrednih problema sa sigurnošću opskrbe (European Commission), što smanjuje pritisak da se svaki raspoloživi pravac odmah koristi do kraja.

Dražba DESFA-e mjerljiv je znak da jugoistočna Europa kupuje infrastrukturna prava koja mogu smanjiti ovisnost o Rusiji. Trgovci rezerviraju kapacitet zato što ruta ima komercijalnu vjerodostojnost. No diversifikacija još nije dovršena. Nedostaje dokaz koji je presudan: podaci o fizičkim tokovima iz ENTSOG-a koji bi pokazali da se zakupljeni kapacitet pretvara u stvarne isporuke prema sjeveru, kroz Rumunjsku i Mađarsku, te usporedba troškova koja bi pokazala da taj pravac može konkurirati staroj ruskoj opskrbi cijenom, a ne samo sigurnošću.