Trump otvara ukrajinski kanal mimo NATO-a

Donald Trump 5. srpnja odvojeno je razgovarao s Vladimirom Putinom i Volodimirom Zelenskim, dva dana prije nego što su se čelnici NATO-a trebali okupiti u Ankari. Nije bilo zajedničkog priopćenja, potvrđenog redoslijeda razgovora ni usuglašene verzije onoga što je rečeno (Le Monde, ZEIT). Trideset i dvije savezničke delegacije tako ulaze na summit u trenutku kada je američki predsjednik upravo otvorio paralelni kanal s obje strane rata.

Što su razgovori promijenili, a što nisu

Trump telefonskim razgovorom nije mogao prepisati politiku NATO-a. Glavni tajnik Mark Rutte tjednima je sužavao dnevni red summita u Ankari na obrambenu potrošnju, proizvodnju oružja i streljiva te potporu Ukrajini (NATO). Saveznički izaslanici već su prije dolaska čelnika usuglasili nacrt završne deklaracije (Euronews). Trump može pritiskati saveznike, ali ne može sam promijeniti dogovorenu liniju Saveza.

Promijenio je političku atmosferu. Pojedinosti razgovora s Putinom, koji je prema dostupnim navodima trajao oko 90 minuta, dolaze iz brifinga Putinova pomoćnika Jurija Ušakova i treba ih čitati kao moskovsku verziju, ne kao potvrđen sadržaj razgovora (n-tv). Saveznici su u Ankaru stigli znajući da moraju braniti unaprijed dogovorene obveze o članku 5., odnosno NATO-ovu jamstvu kolektivne obrane, o potrošnji i o Ukrajini. Pritom za stolom sjede s predsjednikom koji je upravo razgovarao s obje zaraćene strane.

Ti su pozivi otvorili stvarno pitanje: jesu li novac, sustavi protuzračne obrane i proizvodni ugovori iza tih obveza dovoljno konkretni da ih nikakav zaseban kanal s Putinom ne može poništiti?

Kako je Europa odgovorila

Europski odgovori ne razlikuju se toliko po razini uzbune koliko po tome što pojedine prijestolnice trebaju iz Ankare.

Poljska igra na tri osjetljiva polja. Glavni zahtjev Varšave ostaje stalna prisutnost američkih vojnika na poljskom teritoriju (Wprost, gov.pl). Istodobno je premijer Donald Tusk svojoj delegaciji poručio da bude oprezna oko novih financijskih obveza prema Ukrajini, uz argument da Poljska već nosi poseban teret zaštite istočne granice Europske unije (RMF24). Varšava ne poručuje da za Ukrajinu treba učiniti manje. Odupire se ulozi neograničenog platitelja dok istodobno služi kao glavni logistički koridor prema istoku.

Njemačka je odgovorila novcem. Kancelar Friedrich Merz ponovno je potvrdio da Ukrajina može računati na Berlin, osobito u području protuzračne obrane (Handelsblatt). Njemačka gura dugoročniju obvezu potpore, a prema FAZ-u, najveći dio dodatnog financiranja vjerojatno bi pao upravo na Berlin. Logika je jasna: savezničku potporu treba učiniti financijski obvezujućom u mjeri u kojoj je nijedan bilateralni telefonski razgovor ne može razgraditi.

Francuska je povukla formalnu granicu. Zajednička francusko-njemačko-britansko-ukrajinska deklaracija od 7. lipnja navodi da svaki element mogućeg dogovora koji se tiče Europske unije ili NATO-a moraju odobriti države članice ili saveznici (Élysée). Drugim riječima, Washington u dogovoru s Moskvom ne može trgovati europskim ili savezničkim interesima. Macron prihvaća da Trumpov kanal prema Putinu može biti koristan, ali samo ako je omeđen ukrajinskim sudjelovanjem i europskim pristankom.

Finska i Švedska najjasnije su iznijele argument da Trumpov pristup Moskvi ne treba gledati samo kao prijetnju nego i kao mogući instrument. Predsjednik Alexander Stubb tvrdio je da jedino Trump može prisiliti Putina za pregovarački stol (Yle). Švedski premijer Ulf Kristersson postavio je tri uvjeta: veću europsku odgovornost za obranu, jaču proizvodnju oružja i nastavak potpore Ukrajini (GP). Obje zemlje Ukrajinu promatraju kroz sigurnost Baltičkog mora: oslabi li saveznička potpora, mijenja se i vojna ravnoteža oko Rusije na sjeveru Europe.

Test provedbe

Razgovori su promijenili političku atmosferu summita, ali ne i same odluke NATO-a. Nijedan paket pomoći nije vidljivo izmijenjen. Nije objavljena nikakva zajednička američko-rusko-ukrajinska verzija razgovora. Sve europske pozicije svode se na isti praktični odgovor: obveze treba zaključati dovoljno konkretno da ih nijedan telefonski razgovor ne može poništiti. Hoće li obećani sustavi protuzračne obrane doista biti isporučeni, hoće li proizvodni ugovori biti potpisani i hoće li novac stići, pitanje je na koje te vlade sada moraju odgovoriti vlastitim javnostima.