Trump traži razminiranje Hormuza

U Évianu G7 može politički podržati dogovor o Hormuzu, ali ga nije sam oblikovao. Talijanski mediji pišu da će Trump od saveznika tražiti potporu za razminiranje, dok je Francuska slobodu plovidbe uvrstila među teme summita kroz svoje prioritete G7. Europski je problem dublji od završne izjave: trošak energetskog poremećaja nosi Europa, a uvjete dogovora koji bi odlučio mogu li brodovi ponovno prolaziti oblikuju Washington, Teheran i Pakistan.

Potpis neće pokrenuti tankere

Politički dogovor najlakši je dio posla. Da bi se promet doista obnovio, plovni putovi moraju biti očišćeni, pomorska upozorenja ažurna, osiguranje dostupno, a pravni rizik od sankcija dovoljno razjašnjen da brodari uopće krenu.

Međunarodna pomorska organizacija upozorava da sigurna plovidba tim područjem ovisi o stalno ažuriranim informacijama o pomorskom riziku. Trgovačka udruženja operatore i dalje upućuju na važeće preporuke, što tržištu jasno pokazuje gdje se nalazi stvarna vlast: u operativnoj obavijesti, a ne na fotografiji sa summita. To se vidi i iz smjernica Intercarga.

Osiguranje je druga zapreka. Premije za ratni rizik padaju tek kada osiguravatelji povjeruju da se prijetnja promijenila. Memorandum može pokrenuti taj proces, ali ne može prisiliti tržište osiguranja da Perzijski zaljev tretira kao sigurno područje dok ondje ostaju mine, vojna upozorenja ili nejasna pravila prolaska.

Najteža je zapreka pravna. OFAC, američki Ured za kontrolu strane imovine, i dalje upravlja sustavom sankcija Iranu kroz svoj iranski program. Njegove pomorske smjernice pod nadzorom drže brodare, zakupce brodova, osiguravatelje, registre zastava i trgovce. Ako bilo kakav aranžman prolaska uključi naknade povezane s Iranom, dozvole ili plaćanja za „siguran prolaz”, europskim će tvrtkama trebati izričito američko jamstvo prije nego što pravnici odobre posao.

Europa plaća dok drugi pregovaraju

Svibanjsko priznanje Kaje Kallas da EU nema „nikakav utjecaj” ni na Washington ni na Teheran najpreciznije opisuje europski položaj. Pakistan je glavni posrednik. Praktična ponuda EU-a nalazi se drugdje: kasnije stručnost u nuklearnoj provjeri i mogući put ublažavanja sankcija ako diplomacija preživi.

G7 zato ima korisne, ali ograničene alate. Može uskladiti poruke, krizno planiranje i pomorsko odvraćanje. Ne može deklaracijom ponovno otvoriti Hormuz.

Eventualno puštanje hitnih zaliha nafte išlo bi kroz krizni sustav Međunarodne agencije za energiju, a ne pritiskom na neku sklopku G7. Pomorsko osiguranje prolaza ovisilo bi o nacionalnim mornaricama i njihovim mandatima. EMASOH/Agenor, europski vođena misija u Zaljevu, sebe opisuje kao operaciju odvraćanja i podizanja svijesti. To je korisno, ali daleko od gotova provedbenog mehanizma za novi dogovor.

Ta je razlika za Europu važna jer tržišno olakšanje može stići prije stvarnoga. Cijene se mogu pomaknuti već na očekivanju dogovora. Tankerima, pošiljkama ukapljenoga prirodnog plina i rafinerijama trebaju rute, posade, osiguranje i pravna sigurnost. Upravo u razmaku između ta dva vremenska okvira europski potrošači energije ostaju izloženi.

Papiri kojih nema

Upotrebljivo otvaranje Hormuza tražilo bi više od naslova. Operatori bi morali vidjeti tekst dogovora, redoslijed razminiranja, jamstva za plovidbu, dokaze o osiguranju, licence OFAC-a i mehanizam povratka na predvidljive tokove tereta.

Tu se politika iz Éviana sudara s tržišnom stvarnošću. Francuska može staviti slobodu plovidbe na dnevni red. Trump može tražiti pomoć saveznika. G7 može poslati poruku jedinstva oko sigurnog prolaza. No ljudi koji prevoze europsku energiju djelovat će tek kada koridor bude dovoljno siguran, dovoljno osigurljiv i dovoljno zakonit.

Europski problem utjecaja više nije teorijski. Vidi se u razmaku između diplomatske volje i komercijalnog dopuštenja. Ako memorandum taj razmak ne zatvori, G7 će proizvesti zamah bez stvarne kontrole.