Turski F-16 pratili ministre kod Nikozije

Dva turska F-16 poletjela su navečer 7. lipnja s okupiranog sjevera Cipra i na udaljenosti pratila vladine zrakoplove kojima su prema Nikoziji putovali ministri obrane Grčke, Francuske i Nizozemske. Lovci se nisu približili na udaljenost za presretanje, ali su istodobno kontrolori iz zračne luke Tymbou slali radijske upute dolaznim zrakoplovima i ometali njihove komunikacije (iefimerida.gr, Euronews). Tymbou nema priznati status u sustavu ICAO-a, agencije UN-a za civilno zrakoplovstvo, a Sjedinjene Države ne priznaju ga kao zakonitu točku ulaska u zemlju. Sva tri zrakoplova sigurno su sletjela.

Ministri su putovali na neformalni obrambeni sastanak EU-a koji je organizirao Cipar, zemlja koja do kraja lipnja predsjeda Vijećem EU-a, tijelom u kojem nacionalne vlade određuju političke prioritete Unije. Na dnevnom redu bili su potpora Ukrajini, pomorska sigurnost i novi obrambeni sporazum Francuske i Cipra, kojim se stvara trajan pravni okvir za francuske vojne operacije na otoku (La Croix).

Sporazum koji je Ankara htjela zaustaviti

Taj sporazum, poznat kao sporazum o statusu snaga, sljedećeg su dana potpisali francuska ministrica obrane Catherine Vautrin i ciparski ministar Vasilis Palmas. Njime se dosadašnja povremena francuska vojna prisutnost na Cipru pretvara u uređen sustav: zajedničke vježbe, logistički pristup, razmjena obrambene tehnologije i pravo korištenja otoka za operacije u istočnom Sredozemlju (Cyprus Mail). U praksi Cipar postaje francuska isturena baza, jer raspoređivanje vojnika više ne traži nove pregovore za svaku pojedinu operaciju.

Premijer ciparskih Turaka Ünal Üstel odmah je odbacio sporazum, nazvavši ga prijetnjom „osjetljivoj ravnoteži” u regiji (Daily Sabah). Ankara je zanijekala uznemiravanje zrakoplova i ustvrdila da su letjelice EU-a povrijedile zračni prostor samoproglašene „Turske Republike Sjeverni Cipar”, koju osim Turske ne priznaje nijedna država. Prema turskom tumačenju, F-16 bili su „mjera opreza”. No trenutak u kojem se incident dogodio govori više od službenog objašnjenja: praćenje zrakoplova francuske ministrice nekoliko sati prije potpisivanja vojnog sporazuma bila je poruka da Ankara trajnu zapadnu vojnu prisutnost na Cipru smatra crvenom crtom.

Zašto Bruxelles ne može odgovoriti

Europska komisija priopćila je da „ispituje” incident. Kaja Kallas, visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove, nije se javno oglasila.

Razlog za izostanak reakcije nije nepoznat, nego ugrađen u način na koji EU vodi vanjsku politiku. Svaka obvezujuća odluka u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike traži jednoglasnost, što znači da se mora složiti svih 27 država članica i da svaka od njih može blokirati odluku. Mađarska, koja održava bliske odnose s Ankarom, više je puta zaustavljala mjere kritične prema Turskoj. Dio drugih članica ima obrambeno-industrijske veze s turskim dobavljačima, zbog čega im otvoreni sukob nije u interesu (Modern War Institute). Kallas ne može osuditi Tursku bez pokretanja procesa za koji unaprijed zna da će zapeti na konsenzusu.

Francuska ide bilateralno

Pariz je iz toga izvukao vlastiti zaključak. Umjesto da traži suglasnost u okviru europske vanjske politike, koju Mađarska može blokirati, Francuska gradi mrežu bilateralnih sporazuma o statusu snaga s Ciprom, Grčkom, Rumunjskom i Poljskom. Ti sporazumi ne traže glasovanje na razini EU-a. Nijedna članica ne može ih zaustaviti. Dogovor iz Nikozije najnovija je karika u lancu koji zaobilazi Bruxelles.

Vautrin nije javno osudila ometanje vlastitog zrakoplova. To nije učinio ni nizozemski ministar. Samo je grčki ministar Nikos Dendias službeno izvijestio svoje europske kolege na sastanku (Euronews). Svaka vlada koja šuti pritom upravlja vlastitim bilateralnim odnosom s Turskom, izbjegavajući sukob koji bi mogao poremetiti obrambene ugovore, logistiku unutar NATO-a ili suradnju oko migracija.

Cipar namjerava podnijeti službene pritužbe Kallas i ICAO-u (Philenews). Hoće li iz toga proizaći išta više od potvrde primitka, ovisi o tome hoće li neka članica zatražiti izjavu Vijeća i hoće li je Mađarska dopustiti. EU govori o „strateškoj autonomiji”, sposobnosti da brani vlastite interese bez američkog oslonca. Dana 7. lipnja nije uspio dogovoriti ni izjavu u obranu zrakoplova vlastitih ministara.