Veći ugljični fond nakon 2030.

Poljska već sada okuplja saveznike za sljedeći spor oko novca za europsku zelenu tranziciju. Dvanaest vlada traži da se Fond za modernizaciju zadrži i proširi nakon 2030., a inicijativu podupiru Poljska, Češka, Rumunjska, Grčka i druge uglavnom slabije razvijene ili ugljenu izloženije članice (Bankier, Reuters via Investing.com). U pozadini je pitanje raspodjele: tko dobiva novac koji Europa prikupi kada tvrtkama naplaćuje onečišćenje.

Kako onečišćenje postaje javni novac

Sustav EU-a za trgovanje emisijama, poznat kao ETS, obvezuje tvrtke da za svoje emisije imaju emisijske jedinice, prema Direktivi 2003/87/EZ. Jednostavnije rečeno, cijena ugljika poskupljuje ispuštanje stakleničkih plinova, a dražbe dio tog troška pretvaraju u javni prihod.

Fond za modernizaciju dio tog novca usmjerava u energetske mreže, projekte učinkovitosti, čišću proizvodnju električne energije i industrijsku obnovu u državama s većim potrebama za ulaganjima, prema opisu Europske komisije. To je dogovor koji poljska koalicija želi produljiti: ako se trošak ugljika vraća kroz nove energetske sustave, ETS izgleda pravednije. Ako se ne vraća, vlade sa starijom infrastrukturom mogu ga prikazati kao namet.

Iznosi su već dovoljno veliki da mijenjaju političku računicu. Dražbe ETS-a u 2024. donijele su gotovo 3 mlrd. eura za Inovacijski fond i više od 6 mlrd. eura za Fond za modernizaciju, prema podacima Komisije o dražbama. Bankier je objavio da Varšava u razdoblju 2021.-2030. iz Fonda očekuje oko 14 mlrd. eura, odnosno približno 60 mlrd. zlota. Zato Poljska nastupa rano, prije nego što se napišu nova pravila (Bankier).

Koga fond štiti

Koalicija ne traži isto u svakoj prijestolnici. Poljska želi velik i predvidljiv izvor novca za promjenu elektroenergetskog sektora. Češka ima neposredniji problem: trošak ugljika može pogoditi grijanje, industriju i javne proračune prije nego što ulaganja snize račun.

Ta je razlika važna za kućanstva. Europska investicijska banka opisuje Fond za modernizaciju kao ulagački alat za države članice, a ne kao izravnu naknadu građanima (EIB). Za kućanstva veći pritisak dolazi iz ETS2, zasebnog tržišta ugljika za zgrade i cestovni promet. Češki mediji naveli su procjenu da bi ETS2 prosječnom češkom kućanstvu mogao povećati mjesečne troškove za oko 477 Kč, dok je glavni zaštitni mehanizam za građane Socijalni fond za klimu, a ne Fond za modernizaciju (Aktuálně.cz).

Rumunjska pokazuje infrastrukturnu stranu iste rasprave. Digi24 povezao je novi energetski program s više od 5.000 MW novih vjetroelektrana i sunčanih elektrana te 3.000 MWh pohrane energije kroz kanale plana oporavka i Fonda za modernizaciju (Digi24). Izvješće ne razjašnjava koliko je toga već financirano, ugovoreno ili tek planirano. Pokazuje, međutim, zašto će mreže i pohrana biti u središtu pregovora nakon 2030.

Ista emisijska jedinica ne može platiti sve

Pritisak na novac iz ETS-a već je vidljiv. Komisija je objavila da je cilj od 8 mlrd. eura za dražbe emisijskih jedinica povezane s Mehanizmom za oporavak i otpornost za REPowerEU dosegnut nakon prodaje 111.455.000 jedinica, pa će te dražbe biti obustavljene do kolovoza 2026. (obavijest Komisije). Isti izvor ugljičnog novca već se koristi za oporavak, energetsku sigurnost i klimatska ulaganja.

Zbog toga bogatije članice raspravu o Fondu za modernizaciju čuju kao dio šireg pritiska na europski proračun. Friedrich Merz rekao je da su sadašnje ideje o proračunu EU-a nepriuštive i neuravnotežene te upozorio da bi godišnji njemački doprinos mogle povećati za 15 do 20 mlrd. eura (transkript njemačke savezne vlade). Veći Fond za modernizaciju ne bi automatski značio njemački ček. Ali ulazi u istu političku jednadžbu: tko plaća kada obrana, Ukrajina, konkurentnost i klima istodobno traže novac.

Najjači argument poljske koalicije praktične je naravi. Europa ne može trajno naplaćivati ugljik, a državama sa slabijim energetskim sustavima ne osigurati dovoljno sredstava da ih promijene. Najjači prigovor jednako je praktičan: svaka emisijska jedinica rezervirana za jednu svrhu ne može istodobno ublažiti udar na kućanstva, financirati industriju, poduprijeti inovacije ili smanjiti pritisak na proračun EU-a.

Ključni detalji još nedostaju. Pismo koalicije nije javno dostupno u citiranim izvješćima, pa tvrdnje o mogućem uključivanju nuklearne energije treba uzeti oprezno. Nema potvrđenog financijskog okvira nakon 2030., nema formule raspodjele i nema provjerene procjene ulagačkog manjka po državama. Pravi će test biti može li Bruxelles zadržati političku vjerodostojnost cijene ugljika, a da svaku emisijsku jedinicu ne pretvori u spor između industrije, kućanstava, siromašnijih članica i europskog proračuna.