Dvije baze, jedan domaćin odlučuje

Bugarski je parlament odobrio razmještaj američkih zrakoplova za opskrbu gorivom u letu. Cipar nikada nije odlučio ugostiti RAF Akrotiri. Obje se lokacije sada pojavljuju u izvješćima o mogućem iranskom planiranju napada, a razlika između njih važnija je od same prijetnje.

Prema izvješćima Financial Timesa koja prenose Al-Monitor i Saudi Gazette, osobe bliske iranskom režimu tvrde da su iranske snage razmatrale moguće napade na američke ili savezničke vojne ciljeve u jugoistočnoj Europi ako predsjednik Trump dodatno zaoštri rat. Dvije su se lokacije ponavljale: bugarska zračna baza Bezmer i RAF Akrotiri na Cipru. Nijedan pregledani izvor nije ponudio potvrđenu operativnu zapovijed ni deklasificiranu obavještajnu procjenu koja bi potkrijepila tu tvrdnju (Fakti). Riječ je o izvješćivanju o mogućim scenarijima, a ne o dokazu neposrednog napada. Ipak, europski je teritorij time završio na popisu mogućih ciljeva druge države.

Bezmer: odobreni rizik

Bezmer je jasniji slučaj. Bugarska Narodna skupština odobrila je privremeni američki razmještaj: do osam zrakoplova KC-135 za opskrbu gorivom u zraku i oko 250 pripadnika osoblja, u razdoblju od 24. srpnja do 1. listopada (Stars and Stripes, Demócrata). Bugarska je članica NATO-a. Oružani napad na Bezmer ulazio bi u okvir članka 5., obveze kolektivne obrane prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve (NATO).

U tom se slučaju vidi lanac odgovornosti. Parlament je glasovao, razmještaj ima rok trajanja, a vojna je funkcija baze javno navedena.

Akrotiri: naslijeđena izloženost

Akrotiri funkcionira drukčije. Baza se nalazi unutar britanskih suverenih područja baza, teritorija koji je Ujedinjeno Kraljevstvo zadržalo kada je Cipar 1960. stekao neovisnost i kojim i dalje izravno upravlja (UK Government). Cipar je članica Europske unije, ali nije članica NATO-a. Ugovori EU-a ta područja uređuju posebnim protokolom, odvajajući ih od uobičajenog ciparskog teritorija (EUR-Lex).

Ako bi Akrotiri bio pogođen, suverenu bi odgovornost snosio London. No Cipar, država koja je zemljopisno izložena, nema nadzor nad bazom niti izravan put prema kolektivnoj obrani kroz članak 5.

Prema Cyprus Mailu, dron za koji se sumnja da je iranske proizvodnje i da su ga lansirale posredničke snage pogodio je bazu u ožujku. Ujedinjeno Kraljevstvo od tada je ugovorilo 800.000 funta dodatnih sirena za zračnu opasnost oko područja baze (UK Defence Journal). To je prilagodba nakon događaja, a ne jamstvo prije njega.

Ciparska je vlada novinarima poručila da republika „nije cilj” i da održava kanale komunikacije s Teheranom (Politis). Takav je stav razumljiv, ali izostavlja bitan dio problema: postrojenje zbog kojega je Cipar relevantan nalazi se izvan nadzora Nikozije.

Gdje se odgovornost već razlikuje

NATO je poručio da je „spreman odgovoriti na svaku prijetnju”, ali nije najavio novi razmještaj ni formalne sigurnosne konzultacije povezane s tim izvješćem (Al Jazeera). Bugarski ministar unutarnjih poslova Ivan Demerdžijev izjavio je da je Sofija u Bezmeru poduzela „sve moguće mjere”, čak i više od onoga što trenutačne procjene prijetnje zahtijevaju (A News).

Njemačka pokazuje kako može izgledati nadzor države domaćina kada vlada na njemu inzistira. Presuda Saveznog upravnog suda iz 2020. utvrdila je da Berlin, kada postoje ozbiljne naznake kršenja međunarodnog prava u američkim operacijama s njemačkog tla, mora istražiti slučaj i tražiti od Washingtona poštovanje prava (BVerwG). Njemački sudovi mogu prisiliti vladu da nadzire što se događa u bazama na njezinu teritoriju. Cipar to ne može učiniti za Akrotiri, jer baza u operativnom smislu nije unutar njegovih granica.

Kao što je To Brief pisao prije dva tjedna, američke zalihe oružja iscrpljene ratom s Iranom već otvaraju pitanje koliko je duboko američko sigurnosno jamstvo. Sada se pojavljuje lokalnije pitanje. Iranski scenarij možda nikada neće postati operativan. No već je pokazao da bi građani, kada ih strana vojna infrastruktura izlaže riziku, morali moći pratiti tko je odobrio funkciju koja ih je izložila. U Bugarskoj je rizik politički odobren. Na Cipru je izloženost naslijeđena iz suverenog aranžmana koji većina građana ne može promijeniti.