Dva imena koče sankcije EU-a

Bugarska je početkom srpnja pokazala koliko je europski režim sankcija prema Rusiji politički čvrst samo dok nijedna država članica ne odluči iskoristiti pravilo jednoglasnosti. Premijer Rumen Radev poručio je 3. srpnja u parlamentu da Sofija neće poduprijeti 21. paket sankcija ako se s popisa ne uklone dva imena: ruski pravoslavni patrijarh Kiril i Vagit Alekperov, poslovni čovjek povezan s Lukoilovom rafinerijom u bugarskom Burgasu. Kao razlog naveo je energetsku sigurnost i mogućnost poremećaja rada rafinerije (BTA, European Pravda).

Riječ je o dva imena među stotinama. No u europskom sustavu odlučivanja i to je dovoljno da se zaustavi cijeli postupak.

Sankcije u vanjskoj politici EU-a donose se jednoglasno, na temelju Ugovora o Europskoj uniji. Svaka od 27 vlada mora pristati prije nego što paket bude usvojen (Council sanctions overview). Pojedinci i tvrtke obuhvaćeni sankcijama nalaze se u prilozima pravnom tekstu, pa država ne mora osporavati cijeli mehanizam. Dovoljno je usprotiviti se jednom imenu. Pravilo jednoglasnosti tom prigovoru daje težinu veta.

Kako je Sofija zadržala paket

Do 9. srpnja bugarski je ton postao mekši. Ministar obrane Dimitar Stojanov na bugarskoj je televiziji pojasnio: „Ovo nije veto. To su rezerve koje predlažemo kako bi te osobe bile uklonjene iz režima sankcija” (Fakti). Bit zahtjeva nije se promijenila. Sofija je i dalje tražila uklanjanje Kirila i Alekperova. Promijenjen je samo način na koji se isti zahtjev predstavljao javnosti i partnerima.

Najizgledniji ishod jest da će paket biti usvojen bez ta dva imena. Prema Pravdi, diplomati očekuju da će ona biti tiho uklonjena s popisa. Italija je, prema dostupnim izvješćima, poduprla Bugarsku u slučaju patrijarha Kirila jer je Vatikanu politički neugodno sankcionirati poglavara jedne kršćanske crkve (Euromaidan Press).

Taktika koju drugi dobro razumiju

Slovački ministar vanjskih poslova Juraj Blanár nazvao je bugarskog kolegu i javno podržao Sofijin pristup, rekavši da nova bugarska vlada „zastupa svoje interese slično kao Slovačka” (Teraz). Mađarski mediji slučaj su tumačili kroz dugogodišnju praksu Budimpešte, koja prijetnje vetom koristi kako bi izborila ustupke u pitanjima europskih sredstava i vanjske politike (hir36).

Nema dokaza da su Sofija, Budimpešta i Bratislava djelovale usklađeno. Ali Mađarska je postavila obrazac: iskoristiti jednoglasnost kako bi se Bruxelles prisilio na pomak, a zatim domaćim biračima pokazati da je vlada obranila nacionalni interes. Slovačka sada bugarski potez prikazuje kao uobičajeni dio rada Vijeća, a ne kao opstrukciju (ta3).

Gdje je paket popustio

Bugarski spor oko imena bio je samo jedno otvoreno pitanje. Do trenutka kada je paket stigao pred COREPER, odbor stalnih predstavnika država članica koji priprema odluke prije nego što ih formalno usvoje ministri, pretvorio se u niz paralelnih pogodbi (Capital.gr, Kyiv Independent).

Grčka, Cipar i Malta tražile su da se zamrzavanje gornje cijene ruske nafte skrati sa šest mjeseci na tri ili četiri. Taj mehanizam dopušta zapadnim brodarskim, osiguravateljskim i financijskim tvrtkama da posluju s ruskom sirovom naftom samo ako se prodaje ispod dogovorene cijene. Cilj je smanjiti prihode Moskve, a da se ne poremeti svjetska opskrba (in.gr). Kraće zamrzavanje važno je zato što bi moglo omogućiti rast te gornje cijene, a time i veći priljev naftnih prihoda u Rusiju (Pravda). Sve tri zemlje imaju snažne pomorske sektore izravno izložene tim pravilima, pa u raspravi ne brane samo apstraktno načelo nego konkretan gospodarski interes.

Na drugom je kolosijeku Francuska, zajedno s Italijom, prisilila EU da suzi predloženu zabranu ulaska ruskim vojnim veteranima (Euronews). Sporovi oko uvoznih kvota za rusku ribu dodali su još jednu točku trenja.

Svaki takav izuzetak šalje istu poruku glavnim gradovima: osjetljiva imena, sektori i domaće industrije mogu se zaštititi pregovorima u posljednjoj fazi. Dvadeset i prvi paket sankcija vjerojatno će proći. Njegov sadržaj, međutim, odražavat će prije svega to koje su vlade imale najsnažniji domaći razlog za usporavanje postupka, a ne zajedničku procjenu o tome što najučinkovitije povećava pritisak na Moskvu.

Sankcijski režim može podnijeti dio takvih kompromisa. Ne može, međutim, dugoročno funkcionirati ako završne uvjete svakog novog paketa određuju države koje su najmanje spremne ići do kraja. Europsko vijeće, tijelo u kojem šefovi država i vlada određuju politički smjer Unije, moglo bi ponovno otvoriti pitanje jednoglasnosti za sankcije. Zasad to nije predložio nijedan čelnik.