UniCredit prešao prag od 30% u Commerzbanku

Andrea Orcel osamnaest je mjeseci gradio poziciju u Commerzbanku. Dana 2. lipnja UniCreditov udio prešao je 30 posto, granicu koja prema njemačkom pravu o preuzimanjima aktivira obveznu ponudu svim preostalim dioničarima (Bloomberg). Kada se uključe novčano namireni derivati, odnosno ugovori koji prate cijenu dionice Commerzbanke bez prijenosa glasačkih prava, ukupna ekonomska izloženost UniCredita prelazi 50 posto (MarketScreener). Riječ je o najvećem pokušaju neprijateljskog prekograničnog preuzimanja banke u povijesti EU-a.

Kako je pozicija izgrađena

Preuzimanje je složeno u tri sloja, s jasnom namjerom da se što dulje ostane ispod regulatornih pragova. Prvi sloj čini 26,77 posto redovnih dionica. Drugi sloj je 3,22 posto u total return swapovima preko Nomure, Citibanka i BNP Paribasa. Ti derivati mogu na zahtjev isporučiti stvarne dionice. Zajedno su ta dva sloja probila prag od 30 posto. Treći sloj, 13,19 posto u novčano namirenim derivatima, ne prenosi glasačka prava i zato ostaje izvan njemačkog vlasničkog praga (MarketScreener).

UniCreditov omjer zamjene od 0,485 dionica vrednuje svaku dionicu Commerzbanke na približno 34,56 eura. Dionica Commerzbanke na tržištu se trguje po 37,90 eura (Ad-hoc-News). Nakon mjesec dana prihvaćeno je tek 1,1 posto dionica. Ulagači očito računaju da će Orcel morati podići cijenu.

Tri vlade reagiraju, nijedna ne može blokirati

Njemački kancelar Friedrich Merz nazvao je UniCreditov pristup „neprijateljskim i agresivnim”. Glasnogovornik njegove vlade ocijenio ga je „potpuno neprimjerenim i nepoštenim”. No njemački zakon o provjeri stranih ulaganja nikada nije primijenjen protiv banke. Tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja ne može zaustaviti posao. BaFin, njemački financijski regulator, može ograničiti Orcelovu komunikaciju s dioničarima, ali ne i samu transakciju.

Nervoza se ne zaustavlja u Berlinu. Francuska je u travnju donijela Ordonnance 2026-255, propis koji bankarskom regulatoru daje ovlast prethodnog odobrenja za preuzimanja veća od 15 posto temeljnih rezervi banke (A&O Shearman). Pariz ima razloga za oprez: uspješan neprijateljski napad na banku u eurozoni stvorio bi presedan koji se s vremenom može okrenuti i prema francuskim institucijama. Poljska je 26. svibnja donijela usporedive propise kojima širi ovlasti regulatora nad promjenama vlasništva u bankama (Polish Government). Obje vlade pozivaju se na CRD VI, direktivu EU-a koja postavlja zajednička pravila nadzora banaka. Tri zemlje, tri zakona, isti trenutak.

Tko plaća u oba ishoda

Glavna izvršna direktorica Commerzbanke Bettina Orlopp pokrenula je „Momentum 2030”, plan kojim se do kraja desetljeća ciljaju 16,8 milijardi eura prihoda i udvostručen povrat na kapital, odnosno dobit koju banka ostvaruje novcem dioničara (Manager Magazin). Plan uključuje ukidanje 3.000 radnih mjesta, uz trošak od 450 milijuna eura. Logika je neugodna, ali jasna: rezanjem troškova podići cijenu dionice i time poskupjeti preuzimanje.

Ako do spajanja dođe, šteta za zaposlene bila bi veća. Predstavnici radnika procjenjuju da bi u Commerzbanku i njegovim društvima kćerima moglo biti ugroženo od 7.000 do 15.000 radnih mjesta (n-tv). Sindikat Verdi zato podupire neovisnost Commerzbanke jer je druga mogućnost za radnike lošija.

U pozadini je još jedna vrijedna imovina. Commerzbank drži 69 posto mBanke, pete najveće poljske banke (Bankier.pl). Preuzimanje Commerzbanke dovelo bi mBanku u talijansko vlasništvo zaobilaznim putem. Orcel je javno nazvao UniCreditovu prodaju poljske Banke Pekao iz 2017. „strateškom pogreškom”. Ovaj posao tu bi pogrešku ispravio.

Europska središnja banka, koja nadzire banke u eurozoni, jedina je velika institucija koja otvoreno podupire preuzimanje. Potpredsjednik Luis de Guindos rekao je da njemačko protivljenje „potkopava jedinstveno tržište”. Predsjednica Christine Lagarde poduprla je prekogranična spajanja kao nužna za to da europske banke mogu konkurirati globalno. No Europska središnja banka nadzire banke. Ona ne zapovijeda vladama.

Rok za prihvat ponude istječe 3. srpnja. Potpuno regulatorno odobrenje ne očekuje se prije sredine 2027. Ono što se dogodi u međuvremenu pokazat će je li europska bankovna unija stvarna institucija ili skup pravila koja svaka vlada zaobilazi čim ulozi postanu dovoljno visoki.