SAD sankcionirao ICC, plaćanja zasad prolaze

Washington je 9. listopada uvrstio Međunarodni kazneni sud (MKS) na popis sankcija, čime je zamrznuo svu imovinu Suda koja se nalazi u SAD-u ili je u posjedu Amerikanaca (OFAC, MKS). Privremeno američko odobrenje omogućuje redovita plaćanja povezana sa SAD-om do 7. travnja 2027. (Opća dozvola OFAC-a 13). Washington odlučuje hoće li odobrenje produljiti. Europske države koje podupiru Sud izrazile su potporu, ali nisu javno navele tko bi obrađivao njegova plaćanja ako odobrenje istekne.

SAD je ranije sankcionirao pojedine suce i tužitelje. Prošloga mjeseca pisali smo da se priprema potez protiv samog Suda (To Brief).

Državni tajnik Marco Rubio tvrdi da je cilj sankcija spriječiti Sud da postupa protiv Amerikanaca i ograničiti mu resurse (američko Ministarstvo vanjskih poslova). SAD nikada nije pristupio Rimskom statutu, ugovoru kojim je Sud osnovan. Washington odbacuje nadležnost Suda nad državljanima država koje nisu pristupile ugovoru, poput SAD-a i Izraela.

Sud se poziva na teritorijalnu nadležnost. Njegov osnivački ugovor dopušta mu da istražuje zločine počinjene na području države članice, bez obzira na to tko ih je počinio. Sankcije naziva napadom na vladavinu prava i poručuje da će nastaviti sve svoje postupke (MKS).

Što obuhvaća šestomjesečno odobrenje

Na dan uvođenja sankcija OFAC, ured američkog Ministarstva financija zadužen za njihovu provedbu, izdao je četiri opće dozvole, odnosno izuzeća od zabrane koja vrijede za čitave kategorije transakcija (OFAC). Odnose se samo na transakcije povezane sa SAD-om: one u kojima sudjeluju američki državljani ili tvrtke, kao i na novac koji prolazi kroz SAD.

Najšira, Opća dozvola 13, obuhvaća plaćanja nužna za rad Suda. To uključuje doprinose država članica, plaće, zdravstveno osiguranje i najam, sve do 7. travnja 2027. (Opća dozvola OFAC-a 13).

Nakon tog datuma ta plaćanja više neće biti zaštićena, osim ako Washington produlji odobrenje. Informativni list američkog Ministarstva vanjskih poslova, koji je prenio Forth, prikazuje to razdoblje kao vrijeme u kojem članice Suda trebaju diplomatskim putem riješiti američke prigovore (informativni list Ministarstva vanjskih poslova koji prenosi Forth). Washington je odredio i zabranu i rok te odlučuje hoće li ga pomaknuti.

Zašto dozvola ne zadržava pružatelje usluga

Dozvola čini uslugu zakonitom, ali ne jamči da će je netko pružati. Banke, osiguravatelji i softverske tvrtke s podružnicama ili imovinom u SAD-u, odnosno s korespondentskim bankama — partnerskim bankama koje obrađuju njihova prekogranična plaćanja — mogu procijeniti da im se izloženost sankcijama ne isplati.

Sud je već izgubio jednog pružatelja usluga. Ugovor o zdravstvenom osiguranju s francuskom osiguravajućom kućom AXA raskinut je sporazumno 1. listopada; obje su se strane bojale širenja sankcija (Reuters). Do raskida je došlo prije nego što su sankcije uvedene protiv Suda kao institucije.

Reuters je također izvijestio da je Sud pronašao zamjenska rješenja za bankarske usluge i osiguranje (Reuters). Nova sankcija instituciji još ih nije stavila na kušnju, pa nije poznato koliko su ta rješenja održiva.

Potpora Europe i granice njezina jedinog pravnog instrumenta

Osam vlada odbacilo je sankcije 9. listopada; među njima su bile Kanada i Japan, jedine dvije izvan Europe (zajednička izjava). U izjavi nisu navele zajedničku banku, jamstvo ni osiguravatelja za Sud.

Nizozemska je domaćin Suda. Premijer Rob Jetten nazvao je šestomjesečno razdoblje nužnim prostorom za dijalog te obećao da će sa saveznicima razmotriti protumjere (nizozemska vlada). Nije naveo banku spremnu obrađivati plaćanja za Sud.

Belgija traži više. Ministar vanjskih poslova Maxime Prévot zatražio je od EU-a da europske tvrtke zaštiti Statutom o blokiranju, a pitanje Suda uvrstio je na dnevni red sastanka ministara vanjskih poslova EU-a 12. listopada (belgijsko Ministarstvo vanjskih poslova).

Ministri mogu vršiti pritisak, ali odluku donosi Europska komisija. Statut o blokiranju zabranjuje tvrtkama iz EU-a da postupaju po stranim sankcijama koje su u njemu navedene. Trenutačno su obuhvaćene američke mjere protiv Kube i Irana, a samo Komisija može na taj popis dodati sankcije protiv MKS-a (EUR-Lex).

Čak i ako Komisija to učini, zakon ima jasnu granicu: ne može zaštititi imovinu tvrtke u SAD-u niti prisiliti banku da prihvati Sud kao klijenta. Time se ponovno otvara problem koji se pojavio s AXA-om.

Poluge su neravnomjerno raspoređene. Washington nadzire odobrenje za plaćanja povezana sa SAD-om i odlučuje hoće li ono vrijediti i nakon 7. travnja. Europske vlade javno su stale uz Sud, ali njihove dosad objavljene izjave ne nude jamstvo dobavljačima koji bi preuzeli rizik ako odobrenje istekne. Europska komisija sada mora odlučiti hoće li proširiti primjenu Statuta o blokiranju i na sankcije protiv Suda. I tada bi Sud ovisio o bankama i osiguravateljima koji pristanu nastaviti suradnju.