Sporazum SAD-a i Irana otvara 60-dnevni test Hormuza

Memorandum SAD-a i Irana potpisan je 14. lipnja. Cijena Brenta pala je ispod 83 dolara, a europske cijene plina spustile su se zbog očekivanja da bi se plovidba mogla obnoviti (The Guardian). Trgovci su reagirali odmah. Istoga dana Zajednički pomorski informacijski centar snizio je razinu prijetnje u Hormuzu s „teške” na „znatnu”, ali je upozorio da mine i nestabilnost i dalje čine veliki komercijalni promet rizičnim (CNBC). Osiguravatelji nisu požurili za tržištem. Upravo taj raskorak između burzovnog optimizma i opreza osiguravatelja određuje što Europu sada čeka.

Okvir od 14 točaka obuhvaća prekid vatre na svim frontama, uključujući Libanon, uklanjanje američke pomorske blokade u roku od 30 dana, iransko olakšavanje slobodnog prolaza tijekom 60 dana, trenutačna izuzeća za iransku naftu te nastavak nuklearnih pregovora pod nadzorom IAEA-e, agencije UN-a za atomsku energiju (CNN, Al Jazeera). Memorandum je politički okvir. On nije trgovačka dozvola, rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a ni pravni akt Europske unije. Puno ukidanje sankcija, pristup zamrznutoj imovini i obvezujući nuklearni sporazum ostaju u kasnijoj, uvjetovanoj fazi.

Za europske uvoznike stvarni je test mogu li se tri odvojena provedbena procesa uskladiti dovoljno brzo: pomorska sigurnost, sankcijsko pravo i nuklearna provjera.

Tri sata bez zajedničkog mehanizma

Pomorski sat otkucava najsporije. Premije za ratni rizik i dalje iznose od 1 do 4 posto vrijednosti broda po prolasku kroz Hormuz, u usporedbi s manje od 0,1 posto prije sukoba. Američke vojne smjernice iz sredine lipnja još su opisivale ograničenu južnu rutu kroz omanske vode, prijavljivanje rizika od mina i obvezne provjere identiteta brodova putem radijske veze (gCaptain). S&P Global praktično ponovno otvaranje definira kao stabilan komercijalni promet blizu predratnih količina, više tjedana bez incidenata, potvrđeno uklanjanje opasnosti i široko dostupno osiguranje (S&P Global). Ništa od toga još ne postoji. Osiguravatelji čekaju razvoj događaja (Business Standard), a Međunarodna agencija za energiju upozorila je da će oporavak izvoza iz Zaljeva biti postupan jer razminiranje i prometni aranžmani nisu riješeni (GTReview).

Sankcijski sat traži dokumente, ne izjave. Popuštanje sankcija postaje operativno tek kada OFAC, ured američkog Ministarstva financija koji provodi sankcije, objavi konkretna regulatorna izuzeća (OFAC). Europske tvrtke zasebno obvezuju Uredba 267/2012 i Odluka 2010/413/ZVSP, sve dok ih Vijeće EU-a, u kojem vlade država članica zajednički donose odluke, formalno ne izmijeni. Američko izuzeće ne mijenja europsko pravo. Odjeli za usklađenost, banke i osiguravatelji postupaju prema objavljenim pravnim aktima, a ne prema predsjedničkim izjavama na G7.

Nuklearni sat ovisi o inspektorima. Skupina E4, koju čine Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Njemačka i Italija, pozdravila je memorandum, ali je popuštanje sankcija vezala uz „jasne i provjerljive iranske nuklearne korake uz sudjelovanje IAEA-e” (Government of the Netherlands). U vlastitoj izjavi Odboru guvernera IAEA-e Europska unija ponovila je potporu potpunim zaštitnim mjerama i neograničenom pristupu inspektora, uključujući nenajavljene posjete neprijavljenim lokacijama (EEAS). Bez obnovljene provjere slabi politička osnova za ukidanje sankcija i prije nego što je itko stvarno uspostavi.

Tko osigurava plovni put?

Pomorski odgovor otkriva tihu institucionalnu podjelu. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas priznala je da će se hormuškom komponentom baviti francusko-britanska koalicija, dok operacija ASPIDES, postojeća pomorska misija EU-a u Crvenom moru, ostaje ondje gdje jest (EEAS). Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot opisao je „strogo obrambenu međunarodnu misiju” koja je već spremna za brzo raspoređivanje (Barrot remarks). Belgija je najavila moguću potporu u razminiranju preko svojeg minolovca Primula, iako formalna zapovijed o raspoređivanju nije potvrđena (The Brussels Times).

U praksi, Hormuz ne osigurava „Europa”. Za to se priprema koalicija koju predvode Francuska i Ujedinjena Kraljevina, uz političko pokriće E4 i pojedinačne doprinose država članica. Ako plovidba ostane nesigurna unatoč diplomatskom naslovu, odgovornost će voditi prema nacionalnim prijestolnicama i ad hoc koalicijama, a ne prema Bruxellesu.

Lažna sinkronizacija

Iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost objavilo je da će završni pregovori početi tek nakon što druga strana prva provede svoje obveze (Iran International). Već se razlikuju i prijavljeni iznosi zamrznute imovine: jedan izvor navodi 25 mlrd. dolara, drugi 24 mlrd. dolara, od čega 12 mlrd. unaprijed (Al-Monitor, Iran International). Aneksi su se još dovršavali u trenutku Macronovih izjava na G7.

Washington može objaviti dogovor brže nego što pomorski operateri mogu očistiti mine, brže nego što osiguravatelji mogu ponovno odrediti cijenu rizika, brže nego što Bruxelles može izmijeniti pravo i brže nego što IAEA može provjeriti razine obogaćivanja uranija. Europske tvrtke i potrošači nalaze se na sporom kraju svakog od tih rokova. Oni će prvi platiti cijenu ako se političko slavlje i komercijalna stvarnost raziđu.