Pentagon povlači 9,000 vojnika i proturaketnu obranu iz Njemačke i Poljske

Transatlantski sigurnosni poredak, građen od osnutka NATO-a 1949., sada se razgrađuje administrativnom odlukom Pentagona. U svibnju 2026. SAD je istodobno povukao 5.000 vojnika iz Njemačke, otkazao rotaciju oklopne brigade od 4.000 vojnika u Poljskoj i odustao od planova za raspoređivanje krstarećih raketa Tomahawk na europskom tlu. Zajednički učinak vraća američku vojnu prisutnost u Europi na razinu prije ruske invazije na Ukrajinu i otvara manjak sposobnosti koji nijedna europska država ne može zatvoriti prije kraja desetljeća.

Bilateralna utrka

U samo nekoliko dana najmanje pet NATO-ovih saveznica na istočnom krilu počelo je javno uvjeravati Washington da dio odlazećih snaga premjesti upravo k njima. Rumunjski predsjednik Nicușor Dan poručio je da je zemlja spremna primiti „što više američkih vojnika”, pozivajući se na proširenje zračne baze Mihail Kogălniceanu blizu Crnog mora vrijedno 4 mlrd. eura (Capital.ro, Antena3). Od same ponude važniji je okvir koji je Dan predložio: „NATO 3.0”, model podjele tereta prema kojem bi se svaka saveznica obvezala razmjerno doprinositi, s 3,5 posto BDP-a i dodatnom obvezom od 1,5 posto, kako bi opravdala veću američku prisutnost. Rumunjska, dakle, ne traži samo vojnike. Ona nudi novu arhitekturu kojom bi ih zaslužila.

Poljska, koja već prima oko 10.000 američkih vojnika u rotaciji, javno je tvrdila da se ništa nije promijenilo, iako su njezini generali potvrdili da je otkazivanje brigade stvarno. Litva je ponudila prostor za još 1.000 vojnika. Istočne saveznice sada američku vojnu prisutnost tretiraju kao nagradu za koju se natječe bilateralnim kanalima, mimo zajedničkog planiranja na razini Saveza.

Manjak dalekometnog udara

Broj vojnika privlači naslovnice, ali je europske vojne planere više zabrinulo tiše otkazivanje. Pentagon je odustao i od bojne za dalekometnu paljbu u Njemačkoj, postrojbe koja je trebala upravljati kopnenim lanserima Typhon sposobnima ispaljivati krstareće rakete Tomahawk na udaljenosti većoj od 1.600 kilometara. To je bio jedini planirani odgovor na neravnotežu s kojom se Europa suočava otkako je Rusija u Kalinjingradu rasporedila rakete Iskander sposobne nositi nuklearne bojeve glave. Najdalekometniji njemački kopneni sustav doseže 84 kilometra. Europska alternativa, konzorcij ELSA koji razvija zajedničku dalekometnu raketu, ne može isporučiti početnu sposobnost prije sredine 2030-ih.

Berlin je odgovorio ubrzanom kupnjom do 400 raketa Tomahawk i lansera Typhon izravno od SAD-a, pokušavajući nabaviti sustav koji Washington više ne želi sam rasporediti. Francuska je najavila 36 mlrd. eura dodatne obrambene potrošnje do 2030., uključujući četverostruko povećanje proizvodnje streljiva i prošireno nuklearno odvraćanje ponuđeno kao zaštita za osam europskih partnera.

Zakonska kočnica

Odluka je izazvala najozbiljniji kongresni otpor predsjednikovoj europskoj politici u posljednjim desetljećima. Članak 1249. Zakona o odobrenju sredstava za nacionalnu obranu za fiskalnu godinu 2026., godišnjeg zakona koji uređuje potrošnju Pentagona, postavlja minimalnu razinu od 76.000 američkih vojnika u Europi. Ispod te se razine smije ići samo ako ministar obrane potvrdi Kongresu da smanjenje služi nacionalnoj sigurnosti i da su saveznici konzultirani. Nijedan uvjet nije ispunjen. Predsjednik Odbora za oružane snage Zastupničkog doma Mike Rogers upozorio je na „bolne posljedice” ako se prekrše zakonski minimumi. Kongresnik Don Bacon nazvao je otkazivanje poljske rotacije „pljuskom u lice” najbližim američkim saveznicima. Otpor dolazi iz obje stranke, ali Kongres ne može izravno zaustaviti predsjedničku odluku o raspoređivanju snaga. Na raspolaganju su mu samo ograničenja financiranja, dok se povlačenje može provesti u roku od šest do dvanaest mjeseci.

Što još drži

Formalni sloj NATO-ova odvraćanja ostaje netaknut: multinacionalne borbene skupine raspoređene duž istočnog krila od 2016., s ukupno 10.232 pripadnika pod europskim okvirnim državama. Njemačka brigada od 5.000 vojnika planirana za Litvu i dalje bi trebala biti uspostavljena 2027. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte na summitu B9 inzistirao je da je američka prisutnost i dalje „velika i masivna”.

Nizozemska vojna obavještajna služba procijenila je da bi Rusija mogla biti spremna testirati istočnu granicu NATO-a unutar godinu dana od završetka neprijateljstava u Ukrajini. Razdoblje povišenog rizika, od 2027. do 2029., upravo je vrijeme u kojem europske zamjenske sposobnosti još neće postojati. Europa pokušava izgraditi arhitekturu odvraćanja koju je desetljećima prepuštala SAD-u, ali rok joj ne određuju europski postupci nabave, nego brzina kojom Moskva obnavlja vlastite snage.