SAD povlači 8 NATO-ovih tankera

Snaga NATO-a u Europi ne ovisi samo o broju vojnika i borbenih zrakoplova, nego o sustavima koji im daju doseg, pregled bojišta i zapovjednu povezanost. Sjedinjene Države obavijestile su europske saveznike da planiraju za otprilike trećinu smanjiti broj borbenih zrakoplova dodijeljenih NATO-u u Europi, broj zrakoplova za pomorsko izviđanje smanjiti s 26 na 15 i povući svih osam zrakoplova cisterni dostupnih Savezu (Boston Globe, Rzeczpospolita). Prema istim medijskim izvješćima, preraspodijeljeni bi bili i nosač zrakoplova, raketna podmornica te bombarderska komponenta. Ti podaci ne dolaze iz službenog NATO-ova dokumenta (Le Figaro), ali upućuju na povlačenje upravo onih funkcija koje vojnu opremu pretvaraju u stvarnu operativnu sposobnost.

Kupnja borbenih zrakoplova koji ne ratuju sami

Poljska najjasnije pokazuje proturječje europskog naoružavanja. Varšava kupuje 32 borbena zrakoplova F-35, s isporukama očekivanima do 2029. i paketom potpore koji obuhvaća logistiku, pričuvne dijelove i informatičku infrastrukturu do 2030. (Breaking Defense, Army Recognition). No F-35 za veći doseg treba zrakoplove cisterne, za razumijevanje situacije nadzorne zrakoplove, a za djelovanje s drugim snagama zapovjednu infrastrukturu na razini bojišta. Poljska nabavlja vrhunske platforme u trenutku kada se američki sustav koji im daje punu vrijednost stanjuje.

Litva iste rezove čita kroz brzinu savezničkog pojačanja. Manje zrakoplova cisterni i nadzornih zrakoplova znači slabiji doseg i lošije rano otkrivanje na istočnom krilu (Lrytas). Vilnius zato odgovara s približno 800 milijuna eura dodatnog financiranja za protuzračnu obranu i trogodišnjim planom integriranog zračnog prostora (Lrytas). To pokriva prvi sloj zaštite, odnosno nacionalnu obranu od dronova i projektila. Ne zamjenjuje zrakoplove cisterne, ISR, odnosno obavještajno prikupljanje, nadzor i izviđanje, ni zapovjednu arhitekturu koja NATO-u omogućuje djelovanje kao povezanom sustavu duž cijelog krila.

Rumunjska već iskušava prazninu

Rumunjska problem vidi neposredno. Nakon incidenata s dronovima u blizini Dunava i obale Crnog mora, Bukurešt je od NATO-a zatražio radare za male visine, presretače i sustave za borbu protiv dronova (RRI, Curs de Guvernare). Savez je ponovio da će braniti svaki centimetar savezničkog teritorija. Rumunjska je iz tih razgovora izašla i dalje tražeći opremu.

Zastoj se objašnjava razlikom između europskog novca i operativnih ovlasti. Bruxelles može financirati nabavu opreme kroz instrumente poput SAFE-a, novog fonda Europske unije za obrambenu potrošnju (European Commission, European Parliament). No Europska komisija ne raspoređuje radarske zrakoplove na misije. To mogu učiniti samo nacionalne vlade i zapovjedništvo NATO-a, dok nijedna institucija EU-a nema ovlast stvoriti borbenu zamjenu kada saveznik povuče sredstva iz uporabe (EDA). Europa može povećati obrambenu potrošnju, a ipak ne nadomjestiti američki nadzor, dopunu gorivom u zraku i zapovjedne kapacitete.

Sat ide brže od plana

Francuska američko povlačenje koristi kao argument za stratešku autonomiju. Francuske i međunarodne analize kao najranjivije europske sposobnosti izdvajaju upravo one koje se najteže grade brzo: nadzor, dopunu gorivom u zraku, zapovijedanje i upravljanje, zračni prijevoz te kopnenu protuzračnu obranu (Ifri, Atlantic Council). Takve se sposobnosti grade godinama, dok se američko smanjenje događa sada.

Nijedna institucija nije objavila dokument po kojem bi građani mogli procijeniti koliko su politička uvjeravanja vjerodostojna: kalendar zamjene po sposobnostima, s jasnim popisom američkih sredstava koja odlaze, NATO-ovih planova koji su se na njih oslanjali, europskih saveznika koji ih mogu nadomjestiti i rokova u kojima to mogu učiniti. CSIS upozorava da Europi treba hitan program protuzračne obrane jer su zalihe presretača i dalje nedostatne (CSIS). EUISS tvrdi da Europi treba konkretan tranzicijski plan, a ne političko prilagođavanje Washingtonu (EUISS).

NATO tvrdi da je izradio najopsežnije obrambene planove od Hladnog rata (NATO). Na povjerljivoj razini to može biti točno. Stvarno je pitanje hoće li europski sustavi potpore stići prije nego što nestanu američke pretpostavke na kojima su ti planovi građeni. Samo prepoznavanje praznine neće do 2029. postaviti osam novih zrakoplova cisterni na pistu.