SAD ciljaju sam ICC sankcijama

Administracija Donalda Trumpa pripremila je sankcije koje bi, prema riječima neimenovanih dužnosnika i dokumentima koje je pregledao Wall Street Journal (Il Fatto Quotidiano, AP via The Spokesman-Review), pogodile Međunarodni kazneni sud ne samo preko pojedinačnih dužnosnika, nego i kao instituciju. Paket još nije potpisan ni objavljen. U trenutačnoj bazi američkog Ministarstva financija nema upisa o sankcioniranju neke pravne osobe (OFAC search). No prema istim izvještajima, plan bi zabranio većinu transakcija sa Sudom i ostavio mu šest do sedam mjeseci za postupno gašenje usluga povezanih sa Sjedinjenim Državama. Ako bude proveden, europske će vlade morati odgovoriti na pitanje koje su dosad izbjegavale: mogu li Sudu doista zadržati banke, računalne programe i pružatelje usluga u oblaku ako Washington tim kompanijama naredi da prekinu suradnju?

Što već postoji

Washington je već pojedinačno sankcionirao dužnosnike Međunarodnog kaznenog suda. Predsjednica Suda, Tomoko Akane, i sudac Abdoulaye Seye stavljeni su na američki popis u kolovozu 2026. Njihovi su računi zamrznuti, plaćanja karticama nisu prolazila, a Apple, Amazon i PayPal ograničili su im pristup svojim uslugama (Courthouse News Service, OFAC). Pravna osnova za to je Izvršna uredba 14203, koju je Trump potpisao 6. veljače 2025. Ona Ministarstvu financija dopušta blokiranje imovine svake osobe ili pravne osobe uključene u točno određene aktivnosti povezane s Međunarodnim kaznenim sudom (Federal Register).

Ta je uredba dovoljno široka da obuhvati i sam Sud. Proglašenje Međunarodnog kaznenog suda sankcioniranom pravnom osobom imalo bi širi učinak od dosadašnjih mjera protiv pojedinačnih dužnosnika: moglo bi poremetiti njegovo bankarstvo, računalne programe, sustave za pohranu dokaza i terenske operacije u svih 17 aktivnih situacija, od Ukrajine do Demokratske Republike Konga (ICC).

Gdje je sustav ranjiv

Europske vlade zasad su odgovorile političkom solidarnošću. Njemačka je 19. kolovoza ponovno potvrdila potporu Sudu (German government). Diplomatska služba Europske unije objavila je da mu pruža „nepokolebljivu potporu” (EEAS). Španjolska, Belgija, Francuska i Slovenija podržale su aktiviranje Blokirajućeg statuta, uredbe Europske unije koja europskim kompanijama zabranjuje poštovanje određenih stranih sankcija (EUobserver). Europska komisija zasad se nije obvezala da će to učiniti.

Nijedna od tih izjava ne rješava operativni problem. Međunarodni kazneni sud ovisi o uslugama koje prolaze kroz američke uska grla: banke za poravnanje plaćanja u dolarima, kartične mreže, računalne platforme u oblaku, licencije za računalne programe i reosiguranje. Čak ni plaćanja u eurima ne uklanjaju izloženost Sjedinjenim Državama. Europske se banke i dalje mogu oslanjati na američke korespondentne banke, američku imovinu ili računalne programe za provjeru usklađenosti sa sankcijama.

Pritisak se već vidi. Nizozemske su banke, prema neslužbenim informacijama, tražile znatna državna jamstva prije nego što bi pristale nastaviti pružati usluge povezane sa Sudom (Journal of International Criminal Justice). Nizozemska hosting-kompanija ProcoliX odbila je nove poslove s Međunarodnim kaznenim sudom nakon ranijih sankcija (NRC). Riječ je o europskim kompanijama koje donose europske poslovne odluke, ali pod strahom da bi mogle izgubiti pristup američkom tržištu.

Još neiskušan europski odgovor

Europa ima pravne instrumente. Blokirajući statut zabranio bi poštovanje određene američke mjere, ali tek nakon što je Komisija uvrsti u njegov prilog (EUR-Lex). Instrument protiv gospodarske prisile, uredba Europske unije koja dopušta trgovinske protumjere protiv stranog gospodarskog pritiska, zahtijevao bi istragu i glasovanje vlada država članica u Vijeću (European Commission). Za uobičajene protusankcije Europske unije potrebna je jednoglasnost, što znači da ih može blokirati i samo jedna vlada.

Sva tri puta imaju isto ključno ograničenje: zabrana poštovanja sankcija sama po sebi ne osigurava banku, pružatelja usluga u oblaku ni osiguravatelja. Kompanija kojoj europsko pravo nalaže da nastavi raditi za Međunarodni kazneni sud i dalje riskira gubitak pristupa američkom tržištu, poravnanju u dolarima i američkoj tehnologiji. Platni kanal koji su Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina 2019. uspostavile za trgovinu s Iranom obrađivao je tek neznatan broj transakcija upravo zbog tog razloga.

Koalicija koju predvodi PublicSpaces zatražila je od nizozemskog parlamenta međuresorni plan koji bi obuhvatio bankarstvo, usluge u oblaku, hosting i kontinuitet rada (PublicSpaces). U nizozemskom proračunu za vanjske poslove za 2027. spominje se zaštita međunarodnih institucija, ali se ne navode konkretni dobavljači Međunarodnog kaznenog suda, uvjeti za aktiviranje mjera ni jamstva (Tweede Kamer). Predloženi godišnji proračun Suda iznosi približno 194 milijuna eura (ICC-ASP-24-10). Riječ je o iznosu koji se može osigurati. Ono što nedostaje jest provjeren aranžman koji bi dobavljače zadržao uz Sud i u slučaju da zbog toga budu izloženi američkim kaznama.

Američki plan i dalje je samo nacrt. Europa je unatoč tome obećala braniti Međunarodni kazneni sud, a da nije pokazala kako bi mu osigurala ključne dobavljače. Predviđeno prijelazno razdoblje dalo bi vladama vrijeme za pripremu, ali samo ako prijeđu s izjava na ugovore, jamstva i planove preseljenja usluga.