SAD traži 120 milijuna barela europskog dizela

Sjedinjene Države zatražile su od Francuske i Njemačke da na tržište puste dizel iz kriznih zaliha, uz upozorenje da bi u suprotnom mogle ograničiti američki izvoz tog goriva. Jedan izvor naveo je da se od cijele EU traži puštanje 120 milijuna barela tijekom šest mjeseci (Reuters). Prodaja zaliha mogla bi ublažiti pritisak na cijene, ali bi Europi ostalo manje zaštite u slučaju kasnijeg prekida opskrbe. Zasad nije dogovoreno ni puštanje zaliha ni zabrana izvoza.

Zahtjev uz prijetnju

Washington obrazlaže zahtjev potrebom za pravednijom podjelom tereta. Američki ministar financija Scott Bessent rekao je da su Sjedinjene Države u ožujku sudjelovale u usklađenom puštanju strateških zaliha te da bi saveznici sada trebali ispuniti svoje obveze. Ministar energetike Chris Wright ustvrdio je da bi dodatne količine dizela pomogle prije žetve i zimske sezone grijanja (Reuters).

Prijetnja je manje izvjesna od samog zahtjeva. Donald Trump podržao je razmatranje privremene zabrane izvoza, ali se zapitao bi li ona povisila cijene benzina u SAD-u, dok je Wright pozvao na oprez prema općoj zabrani (Washington Post). Nije izdana naredba kojom bi zabrana stupila na snagu.

Europa ipak ima razloga ozbiljno shvatiti prijetnju. Prema podatku iz kolovoza, na Sjedinjene Države otpadala je otprilike polovica uvoza dizela u EU (Euronews). Bez tako velikog dobavljača europski bi se kupci morali nadmetati za pošiljke iz drugih izvora.

Procjena mogućeg poskupljenja temelji se na modelu, a ne na prognozi. Oxford Economics izračunao je da bi u slučaju potpune zabrane američkog izvoza europske veleprodajne cijene dizela, odnosno cijene koje rafinerije i trgovci naplaćuju prije nego što gorivo stigne na crpke, mogle biti 40–50 posto više. Takav najteži scenarij pomaže objasniti zašto je europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič upozorio da bi američka ograničenja naštetila europskom gospodarstvu (Euronews).

Tko drži zalihe

Europska komisija nema vlastite zalihe dizela. Svaka država članica čuva svoje krizne zalihe, koje drže državna tijela ili naftne tvrtke obvezne da ih održavaju, a svaka vlada odlučuje o njihovu puštanju na tržište prema vlastitim zakonima (direktiva EU-a o zalihama). Zato se američki pritisak usmjerio na Pariz i Berlin, a ne na Komisiju.

Traženo povlačenje bilo bi veliko. Prema podacima koje je CGTN pripisao Eurostatu, krizne zalihe dizela i plinskog ulja u EU-u u svibnju 2025. iznosile su oko 39 milijuna tona. Po procjeni CGTN-a, traženo puštanje oko 16 milijuna tona činilo bi približno 41 posto ukupnih zaliha (CGTN). Ti su podaci stariji od godinu dana, pa bi današnji udio mogao biti veći ili manji.

Berlin je oprezan. Njemačko ministarstvo gospodarstva priopćilo je da nije primilo novi zahtjev Međunarodne agencije za energiju (IEA), koja usklađuje puštanje zaliha među državama uvoznicama nafte, te upozorilo da bi takav potez mogao uznemiriti tržište (Bloomberg).

Zašto cijene na crpkama možda neće pasti

Europska komisija problem vidi u cijenama, a ne u nestašici. Glasnogovornica Anna-Kaisa Itkonen rekla je da EU nema manjak dizela, nego „krizu priuštivosti” (EU Perspectives). Cijene goriva za osobni prijevoz u EU-u bile su u kolovozu 23,8 posto više nego godinu ranije; taj pokazatelj obuhvaća i benzin i dizel (Eurostat). Cestovni prijevoznici i poljoprivrednici prvi osjećaju trošak dizela jer ga izravno troše kamioni i traktori.

Puštanje zaliha djelovalo bi preko veleprodajnog tržišta. Dodatne količine ponuđene na prodaju mogu sniziti veleprodajnu cijenu čak i ako ih države prodaju po tržišnoj cijeni. Hoće li prijevoznik zbog toga plaćati manje, ovisi o trgovcima na malo, koji mogu prenijeti samo dio pojeftinjenja ili to učiniti sa zakašnjenjem, zadržavajući razliku kao maržu.

Poljska analitičarka tržišta goriva Urszula Cieślak ocijenila je da gorivo iz zaliha, prodano po tržišnoj cijeni, neće automatski pojeftiniti za vozače, a da bi prodaja ispod tržišne cijene mogla preusmjeriti korist posrednicima (Fakt). Mehanizam je jednostavan: trgovac koji jeftino kupi državno gorivo može ga preprodati po tržišnoj cijeni i zadržati razliku, pa popust završava kao marža veletrgovca, a ne kao ušteda poljoprivrednika.

I osiguranje od buduće nestašice ima cijenu. Svaki danas prodani barel više neće štititi Europu od idućeg prekida opskrbe, a države ili tvrtke koje drže zalihe naposljetku će ih morati ponovno napuniti.

Članice IEA-e trebale bi o tome raspravljati 2. listopada (Bloomberg). Pred njima je jasan izbor: od Europe se traži da velik dio zaliha namijenjenih zaštiti od nestašice potroši na ublažavanje visokih cijena, iako nije sigurno da će vozači na crpkama osjetiti olakšanje. Cilj je spriječiti američku zabranu izvoza, koju Washington jest zaprijetio uvesti, ali još nije naredio, a i njegovi dužnosnici o njoj govore oprezno. Budući da se dostupne brojke o zalihama odnose na svibanj 2025., točan udio koji bi bio povučen nije poznat; prema jedinim dostupnim podacima, riječ je o velikom zahvatu u europsku kriznu zalihu.